METODE ISTRAŽIVANJA AKAIDSKIH TEMA Zuhdija Adilović & Amel Sarajlić

Transcripción

1 METODE ISTRAŽIVANJA AKAIDSKIH TEMA Zuhdija Adilović & Amel Sarajlić

2 METODE ISTRAŽIVANJA AKAIDSKIH TEMA Vanr. prof. dr. sc. Zuhdija Adilović Amel Sarajlić, prof. Izdavač: Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici Za izdavača: Vanr. prof. dr. sc. Mejra Softić Recenzenti: Prof. dr. sc. Sulejman Topoljak Vanr. prof. dr. sc. Nusret Isanović Doc. dr. sc. Izet Pehlić Lektor: Midhat Kasap, prof. Korektor: Mr. sc. Amina Pehlić CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo ADILOVIĆ, Zuhdija Metode istraživanja akaidskih tema / Zuhdija Adilović, Amel Sarajlić. Zenica: Islamski pedagoški fakultet, str. ; 21 cm Bibliografija: str ISBN Sarajlić, Amel COBISS.BH ID

3 Zuhdija Adilović & Amel Sarajlić METODE ISTRAŽIVANJA AKAIDSKIH TEMA Zenica, 2012.

4

5 SADRŽAJ IZVOD IZ RECENZIJE 9 IZVOD IZ RECENZIJE 11 UVOD 13 TERMINOLOŠKO I SEMANTIČKO ODREĐENJE TERMINA ''EHLIS-SUNNET VE-L-DŽEMA AT'' 25 Drugi nazivi za ''ehlis-sunnet'' 30 Značenje riječi El-Džema at u sintagmi ehlis-sunneta ve-l-džema ata 35 GLAVNE KARAKTERISTIKE EHLIS-SUNNETSKE METODE ISTRAŽIVANJA AKAIDSKIH TEMA Jedinstveni izvor Utemeljenost isključivo na kur'ansko-sunnetskim argumentima Izbjegavanje diskusije i rasprave u vjeri Saglasje u akaidskim pitanjima Srednji, umjereni put 46 ZNAČAJ I ULOGA AKAIDA U ŽIVOTU POJEDINCA I ZAJEDNICE Islamsko vjerovanje daje nam ispravno mišljenje o čovjeku, svemiru i životu 49

6 2. Islamsko vjerovanje je u konstantnom suprotstavljanju različitim zabludama i praznovjerju Islamsko vjerovanje udovoljava potrebama duše Islamsko vjerovanje čini čovjeka odgovornim Islamsko vjerovanje spašava čovjeka od robovanja ljudima Islamsko vjerovanje nam pojašnjava put sreće i uspjeha Islamsko vjerovanje je jedan od najjačih motiva za samopožrtvovanje 52 PRAVILA KOJIH SE TREBA PRIDRŽAVATI PRI ISTRAŽIVANJU AKAIDSKIH PITANJA Prihvatanje i vjerovanje u sve kur'anske ajete i vjerodostojne hadise Poslanika, s.a.v.s Kur'an i sunnet obuhvataju sve temelje vjere s njihovim dokazima i pojašnjenjima Nepostojanje derogacije u kur'anskim kazivanjima i osnovama vjere Pri svakom razlazu vraćati se Kur'anu i sunnetu Otklanjanje kontradiktornosti između citata Kur'ana i sunneta Nepostojanje kontradiktornosti između Objave i razuma Izvorno značenje kur'anskih i sunnetskih tekstova odgovara nakani Zakonodavca Prvotna značenja (zahirun-nusus) kur'anskih i sunnetskih tekstova razumljiva su onima kojima su upućena 103

7 9. Vjerovati u nejasne, a raditi po jasnim ajetima Legitimnost razumijevanja Kur'ana i sunneta od strane prvih generacija muslimana 115 METODE ISTRAŽIVANJA AKAIDSKIH TEMA ISTAKNUTIH ALIMA U BOSNI I HERCEGOVINI 125 A) Hasan Kafija Pruščak 125 Naučni nivo Hasana Kafije Pruščaka, r.a. 125 Kafijino akaidsko i mezhepsko opredjeljenje 131 Metod koji je Kafija slijedio pišući djelo ''Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere'' i izvori koje je koristio, te naučna vrijednost ovog djela 135 B) Mehmed Handžić 141 Znanstveni opus hadži Mehmed-efendije Handžića 141 Handžićevo akaidsko i mezhepsko opredjeljenje 142 Metode kojim se koristio Mehmed-efendija Handžić u svojim studijama o islamskim znanostima 144 C) Dr. Ahmed Smajlović 148 Život, djelo i akaidska misao dr. Ahmed-efendije Smajlovića 148 ZAKLJUČAK 153 LITERATURA 155 INDEKS AJETA 165 INDEKS HADISA 171 INDEKS LIČNIH I GEOGRAFSKIH IMENA 173

8

9 Izvod iz recenzije IZVOD IZ RECENZIJE Nakon što sam na molbu prof. dr. Zuhdije Adilovića rad pod naslovom Metode istraživanja akaidskih tema detaljno iščitao i prostudirao, mogu dati sljedeće mišljenje i zapažanje: Očito je i vidljivo da su autor i koautor pri izradi ovog rada uložili veliki napor i trud. Koristili su širok dijapazon relevantne literature kako domaćih tako i stranih autora. Rad je koncipiran pravilno i sastoji se od uvodnog dijela, razrade i zaključka. Korištena literatura je verifikovana u fusnotama i u popisu literature. Tokom obrazlaganja određenih stavova korištene su odgovarajuće naučne metode: historijska, deskriptivna, komparacijska i analitičko-kritična. Stil je jasan, jezik stručan, a autorovi stavovi utemeljeni na literaturi koja je referentna za ovo naučno područje. Autor i koautor su kroz cijeli rad pokušali biti nepristrasni i objektivni i u tome su uveliko uspjeli, a što je pri pisanju ovakve teme u vremenu, prostoru u kom žive i funkcije koje obnašaju veoma teško. Ova knjiga je prvijenac u literaturi koja tretira islamsko vjerovanje akaid. Bez dobra poznavanja tematike koju ona tretira ne može se pravilno razumjeti islamsko vjerovanje a niti detektirati propusti onih koja su mu suprotna. Ovo djelo kvalificira autora i koautora odličnim poznavaocima nauke o islamskom vjerovanju akidi. Veoma je značajno njihovo istraživanje u ovoj važnoj, teškoj i opasnoj islamskoj znanosti, iz koje je na bosanskom jeziku napisano sasvim malo, a iz domena ove tematike, koliko je meni poznato, nimalo. Zbog toga sam slobodan kazati da je ovo djelo dr. Zuhdije Adilovića i njegova asistenta Amela Sarajlića pionirski rad u široj elaboraciji pitanja iz akide na 9

10 Metode istraživanja akaidskih tema našem jeziku, čime su otvorena vrata za još šira istraživanja i proučavanja u ovoj temeljnoj nauci. Mislim, a neću pretjerati ako kažem, da ovo djelo njegova autora svrstava u red naših najboljih poznavalaca ove discipline, njene metodologije, osnova i izvora, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u njezinom širem okruženju. Veoma širok spektar priznatih i autoritativnih djela korišten je u toku izrade ove studije. To zorno ukazuje na ozbiljnost u pristupu, koncipiranju, rasporedu i samoj izradi ove knjige. Ona će biti dragocjeno štivo studentima, teolozima, muftijama, a posebno profesorima islamskih odgojno-obrazovnih institucija koji se bave ovom naukom i obrazuju buduću ulemu i tumače islama kod nas. S obzirom na važnost i vrijednost ovog djela, njegovu koncepciju, učenost autora, u čije se znanje istraživač može pouzdati, te nedovoljan broj ovakvih naslova na bosanskom jeziku, preporučujem da se ovo djelo pod hitno štampa u opremi koja je valjana za vrijedna djela koja imaju trajnu naučnu vrijednost. Bihać, god. Recezent: Prof. dr. Sulejman Topoljak 10

11 Izvod iz recenzije IZVOD IZ RECENZIJE Knjiga Metode istraživanja akaidskih tema dr. Zuhdije Adilovića i Amela Sarajlića je ohrabrujući doprinos naših bosansko-hercegovačkih autora susretanju sa akaidskom znanošću, koja je više od jednog milenija jedna od središnjih vjerskih znanosti islama. Autori knjige, iz horizonta tradicionalne akaidske misli, mjerodavno tematiziraju neka od najznačajnijih pitanja iz područja ove znanosti kao što su metode istraživanja akaidskih tema, status diskusije i rasprave u tokovima islama, konsenzus glede bitnih akaidskih pitanja, značaj akaida u životu pojedinca i zajednice, islamsko vjerovanje i potrebe ljudske duše, pravila pri istraživanju akaidskih tema, aksijalno značenje Kur ana i hadisa u mišljenju, sporenju i dokazivanju, te odnos Objave i razuma. Osim toga, autori jedan dio knjige posvečuju metodama istraživanja akaidskih tema nekih od najistaknutijih bošnjačkih vjerskih umova poput Hasana Kjafije Pruščaka, Mehmeda Handžića i dr. Ahmeda Smajlovića, ukazujući pri tome implicite na njihovo sudjelovanje u građenju golemog univerzuma islamske akaidske misli. Obradu tema svoje knjige autori zasnivaju na Kur anu, sahih hadisima i mjerodavnoj tradiciji islamskih znanosti, napose onoj akaidskoj, što njihovo djelo naročito čini vjerodostojnim i priskrbljuje mu dodatnu doktrinarnu uvjerljivost. Posebna značajka knjige nahodi se u njenoj, ne samo formalnoj i naslovnoj nego i stanovitoj sadržajnoj, aktulizaciji metode, u ovom slučaju metode istraživanja akaidskih tema. Iako autori metodi i njenoj primjeni u istraživanjima u području predmetne znanosti ne posvećuju prvorednu teorijsko-znanstvenu pažnju oni je nominalno 11

12 Metode istraživanja akaidskih tema uvode u diskurs čime je neizravno aktualiziraju u kontekstu islamskih vjerskih znanosti koje, nažalost, stoljećima svjedoče ozbiljnu metodologijsku, odnosno epistemološku insuficijenciju muslimanskog uma. Ova knjiga je dragocjena već i zbog toga što djelomično popunjava golemu prazninu u postojanju relevantnih akaidskih djela na bosanskom jeziku, osobito onih iz pera naših autora. Knjigom Metode istraživanja akaidskih tema njeni autori dr. Zuhdija Adilović i Amel Sarajlić uvrštavaju se u red rijetkih bosansko-hercegovačkih muslimanskih intelektualaca koji na matrici tradicionalne islamske znanosti darivaju našem čitateljstvu toliko potrebno djelo iz jedne fundamentalne vjerske discipline, čime istovremeno postaju dijelom bogatog intelektualnog horizonta akaidskog mišljenja, makar i iz dimenzije njegove rubnosti i infrapaginalnosti. U skladu sa naprijed rečenim knjigu dr. Zuhdije Adilovića i Amela Sarajlića smatram višestruko korisnom, te je toplo preporučujem za objavljivanje. Sarajevo, Recezent: Prof. dr. Nusret Isanović 12

13 Uvod UVOD Zahvala pripada Allahu, Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i uputu tražimo i Njemu se utječemo od zla samih nas i naših loših djela. Onoga koga Allah uputi na pravi put niko u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi niko ga uputiti neće. Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i da On sudruga nema. Svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik, da je u potpunosti dostavio Objavu i izvršio povjereni mu emanet, da je pojasnio pravi put svom ummetu i da ga je ostavio na kristalno čistoj stazi s koje može skrenuti samo onaj koji je uistinu zalutao i propast zaslužio. Salavat i selam njemu, njegovoj časnoj porodici, svim njegovim ashabima i iskrenim sljedbenicima koji se drže njegovog sunneta i njegove upute do Sudnjeg dana... Allah, dž.š., poslao je Muhammeda, s.a.v.s., kao upućivača koji donosi radosne vijesti, ali i opomene, poslao ga je s vjerom islamom, vjerom pomoću koje će izvesti čovječanstvo iz tmine u svjetlost i uputiti ljude ka onom u čemu je njihova sreća i spas i na ovom i na budućem svijetu. Zato je Poslanik, s.a.v.s., pozvao cijelo čovječanstvo u vjeru tevhida, izdvajanja Allaha, dž.š., iznad svega kada je riječ o Njegovim lijepim imenima, savršenim svojstvima i pravednom djelovanju, zatim, priznavanju samo Njega kao Tvorca i Jedinog koji zaslužuje da bude obožavan. Objasnio im je da su obavezni da Mu se najiskrenije predaju u ibadetu i pokornosti i da odbace sve vidove obožavanja bilo koga drugog. Poslanik, s.a.v.s., je u potpunosti izvršio svoju misiju prije nego što je preselio s ovoga svijeta, tako što je Allah, dž.š., upotpunio islam kao vjeru koja predstavlja Njegovu 13

14 Metode istraživanja akaidskih tema najveću blagodat prema ljudima. Zatim su ashabi, nakon njegove smrti, prenijeli Allahovu, dž.š., vjeru cijelom svijetu i uspostavili pravdu i sigurnost u zemljama koje su prihvatile Allahov, dž.š., zakon. Mnogi narodi su tada dobrovoljno prihvatili Allahovu, dž.š., vjeru, nakon što su uklonjene sve prepreke i zabrane koje su stajale između njih i Allahovog, dž.š., poziva. Na taj način je Allah, dž.š., putem njih ojačao Svoju vjeru i uzvisio Svoju riječ. Prve generacije ispovijedale su čistu izvornu vjeru, onakvu kakvu im je dostavio Poslanik, s.a.v.s. Međutim, vremenom su se nad islamskim akidetom (vjerovanje) nadvile brojne smutnje i devijacije, iskrivljena promišljanja i shvatanja. Najvažniji razlozi zbog kojih se to desilo su: 1) Prihvatanje islama brojnih pripadnika različitih religija i ideologija. U tome su se posebno istakli Perzijanaci i Jevreji. Oni su prihvatili islam, ali su se u njihovoj podsvijesti zadržali ostaci njihovih prijašnjih vjera i ideologija. Povrh toga, neki su samo prividno primili islam, dok su i dalje nastavili gajiti prikrivenu mržnju prema islamu i muslimanima. 2) Prevođenje knjiga iz oblasti filozofije, dijalektike, logike i slično, a koje su proizvod grčkog paganskog perioda. Te knjige ostvarile su najveći utjecaj na uvođenje zapadnih kriterija i metoda na polju izučavanja akaida i njegove odbrane. Borba između istine i neistine počela je i među samim muslimanima i uz svaku od skupina okupio se određeni broj sljedbenika. Tako su nastale razne sekte i frakcije diljem islamskog svijeta. Najpoznatije od njih su: mu tezile 1 i šije 2. 1 Mu'tezile, jedna od najvećih islamskih sekti, sljedbenici Vasila ibn Ata. Vasil čije je puno ime Ata el-gazzal Ebu Huzejfe, prvak je mu tezila i jedan od najpoznatijih retoričara i apologetičara. Njegovi sljedbenici se zovu mu tezile zato što se on odvojio od halke dersa Hasan el-basrija. 14

15 Uvod Svaka od njih izrodila je poseban pravac u poimanju vjerovanja, dokazivanju njegovih glavnih temelja i odbrani njegovih postavki. Sve te sekte i frakcije su u tome pale pod utjecaj znanosti i ideologija koje su do njih došle preko nosilaca džahilijetsko-paganskih pogleda na svijet čije su ideje i vjerovanja, u to vrijeme, bile rasprostranjene. Te sekte su svojim metodama izučavanja akaida ostavile veoma negativan utjecaj na islamsku misao. Skolastičari (mutekellimini) su osnove vjerovanja podvrgli raciometodu i tako razum stavili na mjesto Objave u pitanju izučavanja akaida i utvrđivanja njegovih temeljnih istina. Slijedili su filozofski metod utvrđivanja gajba (metafizičkog). Tako je dijalektika postala njihov metod u potvrđivanju i odbrani akaida. Zatim su postavili pravila i kriterije u akaidskoj znanosti koji nisu utemeljeni u Kur anu i sunnetu Poslanika, s.a.v.s. Neki mutekellimuni su pretjerali u pogledu veličanja svojih pravila i doktrina do te mjere da smatraju nevjernicima one koji ih ne poznaju. Ebu Hamid el-gazali kaže: ''Oni su proglasili nevjernicima većinu muslimanskog svijeta, jer tvrde da onaj ko ne poznaje ilmu-l-kelam kao što ga poznaju Među mu tezilama postoji i sekta koja se naziva po njemu el-vasilijje. On je širio mu tezilijski pravac tako što je poslao svoje sljedbenike po raznim pokrajinama da šire njegov mezheb. Rođen je u Medini, a odrastao u Basri. Napisao je mnoga djela od kojih su najpoznatija: Esnafu-l-murdžie, El-Menziletu bejne-l-menziletejni i Me ani-l-kur'ani-l-kerimi. Umro je 131. god. po H. 2 Et-Tehanevi kaže: ''Šije su jedna od najvećih islamskih sekti. Oni su pristalice Alije, r.a., i smatraju da je on trebao biti imam (halifa) nakon smrti Poslanika, s.a.v.s, i da za to postoje jasni dokazi u hadisima. Smatraju da hilafet mora ostati u njegovom potomstvu, a ako se desi da pređe u ruke nekom drugom, onda je to nepravdom ili zato što su prisiljeni da je nekom (prividno) predaju. Šije se dijele na dvadeset i dvije sekte koje se međusobno optužuju za kufr. Sve one imaju korijene u tri osnovne: gulati (ekstremisti), zejdije i imamije.'' Vidjeti: Keššafu istilahati-l-funun, 4/

16 Metode istraživanja akaidskih tema oni i ko ne spozna šerijatske dokaze, putem dokaza koje su oni pojasnili, nije vjernik.'' 3 U svojoj poznatoj knjizi Ihja ulumid-din imam Ebu Hamid el-gazali, pojašnjavajući negativne posljedice ilmu-lkelama, veli: ''On je izrodio nepoželjne pristrasnosti, beskorisne rasprave i svađe zaodjevene mržnjom koje su vodile prolijevanju krvi i razaranju cijelih pokrajina.'' 4 Govoreći o tom problemu on dalje kaže: ''Negativne posljedice koje donosi ilmu-l-kelam su: iniciranje sumnji i destabilizacija čvrstih uvjerenja. To se dešava na samom početku, a povratak čvrstine uvjerenja nakon pronalska dokaza za njih je diskutabilan i razlikuje se od čovjeka do čovjeka. To je njegova negativnost o pitanju vjerovanja u istinu, a sljedeća njegova negativnost jeste potvrda neutemeljenih novotarija u vjerovanju i njihovo ustoličenje u grudima zagovornika ilmu-l-kelama koji ih sve više i više opravdavaju. Ova negativnost je plod neopravdane pristrasnosti koju sa sobom donosi dijalektika.'' 5 Pred kraj svoga života Ebu Hamid el-gazali je napisao djelo Ildžamu-l-'avam 'an 'ilmi-l-kelam, u kojem između ostalog kaže: ''Kur'anski argumenti su kao hrana od koje se okorištavaju svi ljudi, a argumenti znanstvenika 'ilmu-lkelama su kao lijek koji koristi samo pojedincima a šteti većini ljudi. Čak su kur'anski argumenti kao voda koja koristi dojenčetu i jakom čovjeku, dok su ostali argumenti kao hrana kojom se ponekad jaki ljudi okoriste a drugi put im naštete, dok se dječica nimalo ne okorištavaju.'' 6 3 Vidjeti: Ebu Hamid el-gazali, Fejsalut-tefrika bejne-l-islami vezzendeka, str Vidjeti: Ebu Hamid el-gazali, Ihja ulumid-din, 1/42. 5 Ibid., 1/ Preuzeto iz djela Imam Gazali između simpatizera i kritičara, str , Bookline d.o.o., Sarajevo, 2005, koju je sa arapskog jezika na bosanski preveo mr. Hajrudin Hodžić. 16

17 Uvod Evidentno je da i sufizam predstavlja rijeku u koju su se ulijevale mnoge pritoke. Većina sufija način tarikatskog ponašanja preuzela je od tada poznatih vjera i paganskih filozofija, kao što su grčka, hinduska, perzijska i kršćanska, a prihvatili su i neke njihove ideje, kao što je (el-hulul ve-littihad) utapanje u Allahovo biće i sjedinjenje s Njim i (vahdetu-l-vudžud) transcendentno jedinstvo bitka, po kome postoji samo Allah. Zatim su (kešf) otkrovenje i snove stavili na mjesto Objave kad je u pitanju izvor spoznaje, akaida i morala. Rezultat je bio da su se među njima raširile mnoge neistine i zablude, do te mjere da su neki od njih, po mišljenju mnogih islamskih učenjaka, izašli iz okvira islama. Zbog svega navedenog, muslimanu je danas itekako potrebno kritičko ispitivanje tih i drugih pravaca i sekti i ponovno ispitivanje njihovih ideja, razotkrivanje neispravnosti i negativnih posljedica, ugledajući se u tome na naše časne prethodnike iz prvih generacija muslimana koji su na tom planu uložili veliki trud, čvrsto se pridržavajući jasnog kur ansko-sunnetskog metoda. Metod i pravila ehlis-sunneta su jasni i prepoznatljivi. Zastupnici ehlis-sunneta striktno se pridržavaju tih pravila pri analizi i proučavanju šerijatskih pitanja uopće, posebno akaidskih tema, i to je osnovno u čemu se razlikuju od sekti i frakcija. Međutim, metod i pravila koji su bili očiti među pripadnicima ehlis-sunneta u svim generacijama, danas gotovo da su uopće zaboravljeni. Stoga, u ovom radu, želim ukazati na neka od njih. Muslimani su, za Poslanikovog, s.a.v.s., života i u vremenu ashaba, r.a., bili jedinstveni na polju akaida i temeljnih vjerskih propisa. To jedinstvo očitavalo se kako na naučno-teorijskoj tako i na praktičnoj osnovi. Kur'an i sunnet su temelji od kojih su oni polazili, u njima tražili rješenja i njima dokazivali svoje stavove. Nisu se udaljavali od citata Objave, niti su se njima suprotstavljali. Nisu obezvrjeđivali propise zasnovane na njima, niti su ih 17

18 Metode istraživanja akaidskih tema mijenjali. Oni nisu prihvatali govor o vjeri, ma koliko taj koji je govorio bio cijenjen, ukoliko njegov govor nije u skladu s Kur'anom i sunnetom. Međutim, u periodu tabi'ina pojavljuju se slobodoumna promišljanja i stavovi o određenim akaidskim pitanjima, kao što su npr. pitanje Allahovih, dž.š., svojstava i pitanje odredbe (el-kader). Zatim su se razvile polemike o citatima u vezi s Džennetom i Džehennemom, te u vezi sa statusom pojedinih ashaba, r.a., koje su previše uzdizali i u tome pretjerivali, a druge opet grdili i nekorektno se prema njima odnosili i sl. Relativno brzo se broj zastupnika takvih mišljenja i ideja povećavao, što je pogodovalo nastajanju sekti. Svaka od njih iznosila je određene stavove i zastupala određena ubjeđenja, ideje i načela koja su uglavnom bila oprečna načelima vjerovanja ehlis-sunneta ve-l-džema'ata. Tako su se, u početku, pojavile haridžije 7, šije, mu'tezile i murdžije 8. Zatim su se te sekte međusobno podijelile na frakcije i svaka od njih imala je stavove koji su bili međusobno različiti i 7 Haridžije su oni koji su se okrenuli protiv Alije, r.a., a zatim se podijelili na dvadeset sekti. Svim sektama zajedničko je odricanje od Osmana i Alije, r.a., i tome daju prednost nad dobrim djelima. Oni ne smatraju dozvoljenom ženidbu ili udaju, izuzev sa onima koji to potvrđuju. Smatraju da počinioci velikih grijeha izlaze iz imana, te da je ustanak protiv vladara koji se suprotstavi sunnetu stroga obaveza. Vidjeti: Mekalatu-l-islamijjin, 1/86-131; El-Ferku bejne-l-firek, str ; El- Milel ven-nihal, str ; Et-Tebsir fid-din, str ; Hutatu-l- Makrizi, 2/ Murdžije su oni koji odvajaju djela od imana, tj. smatraju da je suština imana u spoznaji Allaha, ljubavi prema Njemu i očitovanju Njegovog jedinstva, te da iman nije uslovljen djelima. I oni su se podijelili u razne sekte, od kojih većina smatra da se iman ne može dijeliti. Neki od njih smatraju da niko od muslimana neće ući u Džehennem, bez obzira kolike grijehe počinili. Vidjeti: Mekalatu-l-islamijjin, 1/ ; El-Ferku bejne-l-firek, str ; El-Milel ven-nihal, str ; Et-Tebsir fiddin, str

19 Uvod zbog kojih su jedni druge smatrali onima koji su na pogrešnom putu, a često su ih smatrali i odmetnicima od vjere. Većina tih sekti, premda su se međusobno razlikovale i nisu imale jedinstvene stavove, preferirale su svoja mišljenja nad kur'ansko-hadiskim tekstovima. Tvrdile su da se na njih odnose hadisi koji govore o "spašenoj i potpomognutoj skupini" koja se spominje u sljedećim hadisima: "...a moj ummet će se razići na skupine, sve one će u Džehennem, izuzev jedne" 9, te u drugoj predaji: "Neprestano će postojati jedna skupina u mom ummetu koja će biti na istini i njoj neće moći nauditi oni koji joj se budu suprotstavljali. Sudnji dan će nastupiti, a oni će biti takvi." 10 Promatrajući doktrinu tih sekti čovjek ostaje zbunjen i začuđen, jer svaka tvrdi da je u pravu i da će jedino ona biti spašena i u tome se pozivaju na Kur'an i sunnet. Postavlja se pitanje: Kako ćemo razlikovati onu koja je u pravu od one koja to nije i onu koja istinu govori od one koja se iza te istine samo krije? Odgovor bi bio: Muhammed, s.a.v.s., posljednji je poslanik, a Allahova poruka upućena njemu posljednja je poruka. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., spomenuo glavnu karakteristiku po kojoj se "spašena skupina" razlikuje od ostalih. Ashabi, r.a., koji su bili najveći pobornici znanja, upitali su ga kako će je prepoznati, a on je rekao: "To su oni koji će biti na onome na čemu sam ja i moji ashabi danas." 11 Dakle, "ono na čemu sam ja i moji ashabi danas" je jedino mjerilo kojim se mogu mjeriti te sekte, te put i pravac koji će dovesti do pravilnog razumijevanja Kur'ana i sunneta i koji se, tek tada, mogu uzimati kao dokaz. A ako se dozvoli da svako svoje mišljenje 9 Et-Tirmizi, "Es-Sunen". 10 Muslim, "Es-Sahih ". 11 El-Buhari, "Es-Sahih ". 19

20 Metode istraživanja akaidskih tema i ubjeđenje potkrepljuje kur'ansko-hadiskim tekstovima, bez ikakvih odrednica i pravila, onda ćemo biti u situaciji da nećemo moći razlikovati istinu od neistine i onog ko je u pravu od onog koji to nije. Riječi Poslanika, s.a.v.s., "Ono na čemu sam ja i moji ashabi danas" osnovno su i glavno mjerilo pomoću kojeg se razlučuje ehlis-sunnet od ostalih. Sve sekte nazivaju se ili nastaju na osnovu ideja koje nisu bile poznate prvoj generaciji muslimana, kao što je slučaj s kaderijama 12 i džebrijama 13, ili se pripisuju pokuđenom činu, kao što je slučaj s haridžijama i šiijama, ili se pripisuju nekom imamu i vođi, kao što je slučaj s kerramijama i babijama. Ehlis-sunnet se veže isključivo za Kur'an i sunnet, te ih je Allah, dž.š., sačuvao od onoga u šta su zapale mnogobrojne sekte. Kaže Uzvišeni Allah: 12 Kaderije su sekta koja je raspravljala o kaderu i na kraju ga zanijekala. Oni tvrde da Allah, dž.š., nije znao za dešavanje stvari prije nego što se one dese i da ih nije unaprijed odredio a Allah je daleko od onoga što Mu oni pripisuju. Prvi ko je govorio o kaderu je Ma'bed el-džuheni koji je ubijen 80. god. po H. Njega je u tome slijedio Gajlan ibnu Muslim ed- Dimiški koji je pogubljen za vrijeme halife 'Abdul Melika ibnu Mervana. Zatim su kaderije, u novije doba, počele govoriti da je hajr od Allaha, a zlo od nekog drugog, pa su tako priznali za tvorca nekog drugog pored Allaha. To je bio razlog da su prozvani medžusijama ovog ummeta, što ćemo navesti malo kasnije. Vidjeti: Šerhun Newewi li Sahih Muslim, 1:153; Et-Tebsiru fid-din, str , 61; El-Ferku bejne-l-firek, str El-Džebr je pripisivanje ljudskih djela Allahu, dž.š. Džebrije negiraju ljudska djela i bilo kakav uticaj na ono što im se dešava. Oni tvrde da im se djela pripisuju samo alegorično, kao što kažemo: ''Zid je pao'', ili ''Voda teče'' ili ''Zašlo je sunce'' i tome slično. Na čelu džebrija su džehmijje. Neki i eš'arije nazivaju džebrijama, jer oni čovjeku ne pripisuju njegova djela istinski, nego ih nazivaju realizacijom (kesbom).vidjeti: Kitabut-tarifat, str.101; Et-Tebsiru fid-din, str. 63; El- Ferku bejne-l-firek, str. 211; Šifau-l-alil, str

21 Uvod "To je Allahova milost koju On daje onome kome hoće a u Allaha je milost velika." (El-Džumu'a, 4) Iščitavajući biografiju ashaba jasno vidimo da su oni u vjeri bili čvrsti i nepokolebljivi. Oni nisu istraživali značenja kur'anskih ajeta koja u stvarnosti nisu realno shvatljiva niti su pretpostavljali (teoretski) moguće implikacije tih značenja, niti logičke zaključke koji bi (eventualno) mogli biti njihov ruzultat. Ashabi su krenuli u svijet noseći poziv islama cijelom čovječanstvu. U toj misiji dali su sve od sebe i u tome su bili ustrajni, te su osvojili mnoge pokrajine i narode. Cijelo prvo hidžretsko stoljeće proteklo je u tom znaku. Val islamskog poziva bio je jači od svega što mu se ispriječilo. Ideja islama prenosila se i tumačila s generacije na generaciju identično kao što su je prihvatili i razumjeli prvi muslimani. Bila je svijetla i preporođujuća, sa nepokolebljivim imanom i začuđujuće velikim nivoom svijesti. 14 Kada su objavljeni kur'anski ajeti: "On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni (muhkemat), oni su galvnina Knjige, a drugi su manje jasni (mutešabihat)." (Ali 'Imran, 7), Poslanik, s.a.v.s., ih je dostavljao ljudima i oni su vjerovali u njih. Takvi su ajeti: 14 Vidjeti: Eš-Šahsijjetu el-islamijje, 1/35. 21

22 Metode istraživanja akaidskih tema "...i kad dođe Gospodar tvoj, a meleki budu sve red do reda..." (El-Fedžr, 22); "Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog." (Er-Rahman, 26-27); "Jevreji govore: 'Allahova ruka je stisnuta!' Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko hoće!" (El-Maida, 64); "Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petoricom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili." (El- Mudžadele, 7) Spomenuti ajeti nisu prouzrokovali nikakvu sumnju niti raspravu među ashabima. Oni u njima nisu vidjeli nikakvu kontradiktornost koju treba otklanjati. Svaki ajet razumijevali su shodno segmentu o kojem govori ili ga potvrđuje. Sva značenja ajeta, za njih, bila su u skladu s općim odrednicama u stvarnosti i u idejama. Oni su vjerovali u te ajete, prihvatili ih, razumjeli njihova osnovna značenja i zadovoljili se time. Razumjeli su ih kao opis realnog stanja ili pojašnjenje nepobitnih činjenica. Najumniji među njima nisu ni pomišljali da detaljiziraju o značenjima tih ajeta i da o tome polemišu. Smatrali su da od toga nema nikakve koristi za

23 Uvod islam. Razumijevanje osnovnih značenja njima je bilo dovoljno i nisu imali potrebe za detaljima i izvođenjima novih značenja. Prva generacija muslimana je tako shvatila i prihvatila Kur'an, te se držala njegove metodologije za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i nakon njega, sve do kraja prvog stoljeća. 15 Ez-Zamahšeri, tumačeći Allahove, dž.š., riječi:... "Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put." (El- En'am, 90), kaže: ''Pod riječju ''njihov pravi put'' misli se na njihov način vjerovanja u Allaha, Njegovu jednoću i temelje vjere, a ne na konkretne propise, jer se oni razlikuju. Šerijatski propisi su, također, uputa, sve dok ne budu okategorisani kao derogirani, za razliku od osnova vjere koji ostaju uputa zauvijek.'' 16 Islam je jasno precizirao da je istinska vjera jedna i da su njene temeljne akaidske odrednice koje je Allah, dž.š., objavio svim poslanicima konstantne i nepromjenjive; one se ne moderniziraju mijenjanjem vremena i prilika. Takvi su bili ashabi i njih su slijedili iskreni muslimani u svim generacijama. Napisali su brojna djela iz akaida koja stavljaju akcenat na važnu temu: vraćanje ummeta izvorima islama Kur'anu i sunnetu i slijeđenju prvih generacija muslimana u njihovom razumijevanju, izbjegavajući novonastala nepoželjna mišljenja i pravce. 15 Ibid., 1/ Vidjeti: El-Keššaf, 2/34. 23

24 Metode istraživanja akaidskih tema 24

25 Terminološko i semantičko određenje termina TERMINOLOŠKO I SEMANTIČKO ODREĐENJE TERMINA ''EHLIS-SUNNET VE-L-DŽEMA AT'' Termin ''ehlis-sunnet ve-l-džema at'' ( ) nastao je nakon pojave novotarija i nastanka sekti. Taj termin utemeljenje nalazi u brojnim hadisima i izjavama ashaba koji pozivaju u obaveznost pridržavanja sunneta Poslanika, s.a.v.s., i povezivanja sa džematom, a koji, u isto vrijeme, upozoravaju na opasnost od razilaženja, nesloge i novotarija u vjeri. 17 Poslanik, s.a.v.s., kaže: ( ) ''Ko se od džemata odvoji makar koliko jedan pedalj, a zatim umre, umro je džahilijjetskom smrću.'' 18 U drugom hadisu stoji: ''... Držite se mog sunneta i pravca pravednih halifa iza mene, čvrsto se držite toga, a čuvajte se novotarija, jer je svaka novotarija zabluda.'' 19 U sljedećem hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: 17 Vidjeti: Muhammed Ahmed Durejnika, Ibn Tejmijje vet-tesavvuf, str Vidjeti: Sahihu-l-Buhari, poglavlje O neredima,(الفتن) hadis br Vidjeti: Fethu-l-Bari, 13/5. 19 Vidjeti: Ebu Davud, Sunen, poglavlje Es-Sunne, hadis br Isti hadis prenosi i Et-Tirmizi u svome Sunenu u poglavlju O znanju, hadis br. 2678, i veli da je hasen-sahih. Vidjeti: El-Džami es-sahih, 7/

26 Metode istraživanja akaidskih tema ( ) ''Ostavio sam vam dvije stvari, ukoliko se njih budete pridžavali, nikada nećete zalutati: Allahovu, dž.š., Knjigu i sunnet Njegovog Poslanika.'' 20 Termin ''ehl'' u arapskom jeziku znači posjedovanje i bliskost. Zato se kaže ''ehlur-redžuli'', tj. njegovi najbliži, ''ehlu-l-bejt'' su ukućani, ''ehlu-l-islami'' su sljedbenici islama i sl. 21 Termin ehlis-sunnet, dakle, označava ljude najbliže sunnetu, one koji ga se najviše pridržavaju u riječi, djelu i ubjeđenju. ''Es-sunne'' u arapskom jeziku znači put, a u ovom kontekstu put koji je zacrtao Poslanik, s.a.v.s., i naredio da se slijedi. 22 Termin ''es-sunne'', u etimološkom smislu, učenjaci definišu shodno znanosti kojom se bave. Tako ga usulijjini, koji se bave osnovama islamskog prava, definišu sa svoga aspekta, muhaddisi (hadiski učenjaci) sa svog, fakihi (učenjaci u islamskom pravu) sa svog... Međutim, nas ovdje interesuje značenje termina ''es-sunne'' u slučaju onih koji se bave pitanjem odrednica islamskog akaida prve generacije muslimana (selefa). Pod pojmom ''es-sunne'' oni podrazumijevaju ono na čemu je bio Poslanik, s.a.v.s., kako na polju vjerovanja (itikada), tako na polju njegove praktične primjene, u riječi i djelu Ovaj hadis prenosi imam Malik u Muvettau hadis br. 3. Vidjeti: El-Muvetta, 2/899. El-Albani ovaj hadis smatra vjerodostojnim sahih. Vidjeti: Sahihu el-džami is-sagir, 3/39, hadis br Vidjeti: Ebul Husejn Ahmed ibn Faris, Mu džemu mekajisi-l-luga, 1/ Vidjeti: El-Kadi Ijad ibn Musa El-Jahsubi,Mešariku-l-envar, 2/ Vidjeti: Abdurrahman ibn Šihabuddin ibn Redžeb el-hanbeli, Džami ul-ulumi ve-l-hikem, str. 230; Ibn Tejmijje, Medžmu u-l-fetava, 19/

27 Terminološko i semantičko određenje termina Termin ''ehlis-sunnet'' ( ) ima dva značenja, opće i posebno. 24 U općem značenju taj termin označava muslimane koji nisu šije 25 i obuhvata sve sljedbe, pravce i teološke škole koje se pripisuju islamu. Na osnovu toga, muslimani u svijetu dijele se na sunnije i šije. Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, r.a., kaže: ''Termin es-sunne odnosi se na one koji su priznali hilafet prve trojice halifa i pod njim se podrazumijevaju sve sljedbe i pravci izuzev šija...'' 26 U svom posebnom užem značenju taj termin označava sljedbenike sunneta tj. one koji slijede Poslanikovu, s.a.v.s., praksu u svim aspektima života, nasuprot onima koji praktikuju novotarije i upotrebljavaju termine i izraze koji su kasnije nastali, kao što su šije, haridžije, džehmijje, mu tezile, murdžije i drugi koji su prihvatili određene novotarije. Na njih se ne odnosi termin ''ehlis-sunnet'' u svom posebnom značenju. 24 Vidjeti: Ibn Tejmijje, Minhadžus-sunne en-nebevijje, 2/221; Sefer El-Havali, Menhedžu-l-eša ireti fi-l-akide, str ; Ibn Tejmijje, Medžmu u-l-fetava, 4/155; Ebi Ishak Eš-šatibi, El-Muvafekat fi usuliš-šeri a, 4/4; Ibn Tejmijje, Er-Reddu ale-l-mantikijjin, str Eš-ši a (šije) su nazvane tim imenom zbog toga što su (ši a) pristalice Alije, r.a., i što smatraju da je on trebao da bude halifa (imam) muslimana nakon smrti Poslanika, s.a.v.s. Nadalje, oni smatraju da imamet ne može preći na nekog ko nije od njegovih potomaka, izuzev nepravedno ili prividnim pristajanjem (tukjom) od strane nekog od imama. Imamet, kod njih spada u glavne temelje vjere. Oni smatraju da su svi poslanici i imami bezgrešni i sačuvani od velikih i malih grijeha. Njih nazivaju i rafidijama, a ponekad se tim imenom nazivaju šije koji su, nasuprot zejdijama, zato što su odbili da pomognu Zejd ibn Aliju u njegovoj borbi protiv Hišama ibn Abdul Melika. Vidjeti: Muhammed ibn Abdul-Kerim Eš-Šeherstani, El-Milel ven-nihal, 1/ ; Ebul-Hasan El-Ešari, Mekalatu-l-islamijjin, 1/5. 26 Vidjeti: Ibn Tejmijje, Minhadžus-sunne en-nebevijje, 2/

28 Metode istraživanja akaidskih tema Ibn Tejmijje u nastavku već spomenutog citata kaže: ''... taj termin se može odnositi samo na one koji se pridržavaju hadisa i prakse Poslanika, s.a.v.s. U tom slučaju on obuhvata one koji pripisuju Allahu, dž.š., sva Njegova svojstva, koji kažu da Kur an nije stvoren, da će se Allah, dž.š., vidjeti na ahiretu, zatim vjeruju u kader (odredbu) i druge temelje vjerovanja koji su poznati kod sljedbenika hadisa i prakse Poslanika, s.a.v.s. 27 Zato autori poznatih biografskih djela za određene ljude kažu da su sljedbenici sunneta (sahibus-sunne), a za druge da su praktikovali novotarije (sahibu-l-bid a) u kontekstu posebnog značenja tog termina. Muhammed ibn Sirin, r.a., kaže: ''Ashabi u početku nisu pitali za sened, ali kada se desio nered i smutnja u kojoj je poginuo Osman, r.a., onda su od svakog ko prenosi hadis tražili da kaže imena onih od kojih ga prenosi. Ukoliko bi ustanovili da se radi o sljedbenicima sunneta, prihvatali bi njihov hadis, a ako su u pitanju vlasnici novotarija, oni bi njihov hadis odbacili.'' 28 Prvaci prvih generacija su ispravno vjerovanje nazivali ''es-sunne.'' 29 Sufjan ibn Ujejne kaže: ''Es-Sunne sačinjava desetero, pa ko ih bude posjedovao taj je upotpunio sunnet, a ko ostavi bilo šta od njih ostavio je sunnet...'' zatim je naveo nekoliko akaidskih pravila koja je slijedio selef (prve generacije). 30 Imam Šafija veli: ''Sunnet koji ja slijedim i na kojem sam vidio naše prvake, poznavaoce hadisa s kojim sam se 27 Ibid., 2/ Vidjeti: Muslim ibn Hadždžadž el-kušejri, Sahih Muslim, poglavlje o tome da je isnad dio vjere, 1/ Vidjeti: Abdurrahman ibn Šihabuddin ibn Redžeb El-Hanbeli, Džami u-l-ulumi ve-l-hikem, str. 230; Ibn Tejmijje, Medžmu u-l-fetava, 19/ Vidjeti: Ebul Kasim el-lalekai, Šerh usul i itikadi ehlis-sunne ve-ldžema a, 1/

29 Terminološko i semantičko određenje termina družio i hadise od njih prenio, kao što su Sufjan, 31 Malik i ostali, je: priznanje da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik, da je Allah, dž.š., na Aršu, i da se približava svojim stvorenjima kako On hoće i da silazi na dunjalučko nebo kako On hoće.'' 32 Imam Ahmed ibn Hanbel kaže: ''Temelji sunneta za nas su pridržavanje onoga na čemu su bili ashabi Poslanika, s.a.v.s...'', zatim je spomenuo nekoliko akaidskih pravila selefa. 33 Poznati alimi i prvaci napisali su djela kojima pojašnjavaju akidet selefa i obaveznost suprotstavljanja akterima novotarija. Oni su ta djela nazvali ''Es-Sunne'', kao naprimjer: Es-Sunne imama Ahmeda ibn Hanbela, zatim Es- Sunne njegova sina Abdullaha, Es-Sunne El-Hallala, 34 Es- Sunne Ebu Bekra ibn Ebu Asima, 35 Es-sunne Ebu Davuda, 36 Kitabu-l-i itisam bis-sunne, čiji je autor Buharija itd. 37 Sva spomenuta djela su štampana izuzev trećeg koje je još uvijek u rukopisu. 31 Misli na Sufjana es-sevrija. 32 Vidjeti: Ibnu-l-Kajjim el-dževzijje, Idžtima u-l-džujuši-l-islamijje ala gazvi-l-mu attileti ve-l-džehmijje, str Vidjeti: Ebul Kasim el-lalekai, Šerh usul i itikadi ehlis-sunne ve-ldžema a, 1/ Ahmed ibn Muhammed ibn Harun ibn Jezid el-bagdadi, poznat pod nadimkom el-hallal. Bio je čuveni muhaddis i fakih. Fikh je učio od mnogih učenika Ahmeda ibn Hanbela. Umro je 311. god. po H. Napisao je više djela. Neka od njih su: El-Džami u fi-l-fikhi-l-hanbeli, u dvadeset tomova, El-Ilel, u tri toma, Elfazu Ahmed ved-delilu ala zalike mine-lehadis, u tri toma, El-Hassu alet-tidžare ver-reddu ala men jedde i ettevekkule fi terki-l-amel. Vidjeti: Mu džemu-l-muellifin, 1/ Ahmed ibn Amr ibn Dahhak ibn Mahlid eš-šejbani, Ebu Bekr, Ibnu Ebi Asim, poznati muhaddis, prošao je mnoge zemlje tražeći hadis. Bio je i fakih zahirijskog mezheba. To njegovo djelo tretira hadise koji govore o svojstvima Allaha, dž.š. Vidjeti: Sijer e alamin-nubela, 13/ ; Mu džemu-l-muellifin, 1/ To djelo dio je poznate hadiske zbirke Sunnen Ebi Davud. 37 To njegovo djelo jedno je od poglavlja njegovog čuvenog Sahiha. 29

30 Metode istraživanja akaidskih tema Drugi nazivi za ''ehlis-sunnet'' Postoje i drugi nazivi i imena kojima se označavaju pripadnici ''ehlis-sunneta ve-l-džema ata.'' Najpoznatiji su sljedeći: 1/ ) Sljedbenici hadisa i tradicije ( ) Taj naziv dobili su zbog toga što su se posebno bavili izučavanjem hadisa Poslanika, s.a.v.s., i predaja njegovih ashaba, r.a. Oni se trude da što bolje shvate hadise Poslanika, s.a.v.s., da ih primijene u praksi i koriste kao argumente u svojim stavovima. Imam Ahmed veli: ''Vjera Poslanika Muhammeda je u predajama. Divan li je put, mladiću, slijeđenje tradicije. Nipošto se ne okreći od hadisa i njegovih sljedbenika jer mišljenje je noć (tmina) a hadis dan (svjetlost)''. 38 Abdul Kadir Džejlani 39 kaže da ''ehlis-sunnet'' nema drugog imena osim jednog: sljedbenici hadisa ( ). 40 Sljedbenici hadisa sakupljaju i prenose hadis, čvrsto vjeruju u sve što se u njemu navodi i primjenjuju ga u svojoj praksi. Ibn Tejmijje kaže: ''Mi pod pojmom sljedbenici hadisa ( ) ne mislimo na one koji ga samo sakupljaju, prenose i bilježe, nego na one koji ga pamte, proučavaju, razumijevaju i praktično primjenjuju, formalno i suštinski. 38 Ove stihove Imama Ahmeda navodi Ibn Abdu-l-Berr u svom djelu: Džami u bejani-l-ilmi ve fadlihi, 2/ Ebu Muhammed Abdu-l-Kadir ibn ebi Salih Abdullah ibn Džinki Dost el-džili, poznati alim i zahid. Bio je prvi alim Bagdada u svoje doba. Zehebi za njega kaže: ''Ukratko, šejh Abdul Kadir je jedan od čuvenih velikana, iako postoje određene primjedbe na pojedine njegove izjave i tvrdnje, a pojedine su i lažno pripisane njemu.'' Umro je 561. god. po H. Napisao je mnogo djela. Jedno od najpoznatijih je El-Gunjetu litalibi tarikati-l-hakk. Vidjeti: Sijer e alamin-nubela, 2/ Vidjeti: Abdu-l-Kadir el-džejlani, El-Gunjetu litalibi tariki-l-hakk,

31 Terminološko i semantičko određenje termina Isti je slučaj i sa sljedbenicima Kur ana القرآن).(أھل Najmanje što se za njih može reći jeste da oni vole Kur an i hadis i da istražuju njihova značenja i postupaju po onome što to saznanje zahtijeva...'' 41 Ehlu-l-hadis su, dakle, najupućeniji u riječi Poslanika, s.a.v.s., njegov život uopće i oni najbolje razlučuju između vjerodostojnih i slabih predaja. Njihovi prvaci su poznavaoci propisa koje hadisi u sebi sadrže, dobro poznaju njihove poruke i najviše ih slijede. Čvrsto vjeruju u njihovu istinitost i obaveznost njihove primjene u praksi. Vole i poštuju one koji ih se pridržavaju, a izbjegavaju i okreću se od onih koji ih odbacuju. 42 2) Prve generacije muslimana ( ) Pod tim nazivom misli se na sve ashabe, r.a., tabi ine, tabi tabi ine i njihove sljedbenike među islamskim prvacima poslije njih koje je prihvatio ummet kao prvake u vjeri i koji su značajno utjecali na druge, kao što su bila četverica poznatih imama kojima se pripisuju priznati mezhebi, zatim Sufjan es-sevri, Lejs ibn Se ad, Abdullah ibn Mubarek, Ibrahim en-neha i, Buhari, Muslim i ostali autori poznatih hadiskih zbirki. S druge strane, haridžije, rafidije, mu tezile, džebrije i ostale zabludjele sekte okarakterisani su kao sljedbenici novotarija ili su nazvani imenima kojima se označava nezadovoljstvo njima. Pravac selefa je slijeđenje prvih generacija muslimana u njihovom vjerovanju, onako kako su ga oni razumijevali Vidjeti: Ibn Tejmijje, Medžmu u-l-fetava, 4/ Ibid., 3/ Vidjeti: Ahmed ibn Hadžer el-butami, El-Akaidus-selefijje bi edilletiha en-naklijje, 1/11; Muhammed ibn Ahmed es-sefarini, Levami u-l-envar el-behijje, 2/20. 31

32 Metode istraživanja akaidskih tema Značenje termina selefije Termin selefije upotrebljava se u dva značenja: Prvo: Određeno historijsko razdoblje koje se odnosi na prva tri stoljeća islama, kao što stoji u hadisu Poslanika, s.a.v.s.: ''Najodabraniji ljudi su oni koji su živjeli za moga perioda, a zatim oni poslije njih, a zatim oni poslije njih...'' 44 Drugo: Put koji su slijedili ashabi, tabi ini i njihovi iskreni sljedbenici, čvrsto se držeći Kur ana i sunneta, stavljajući ih ispred svega ostalog i primjenjujući njihove imperative shodno tome kako su ih razumijevali ashabi i prve generacije muslimana. Iz navedenog se zaključuje da je selefizam, po prvoj definiciji, određeni vremenski period koji je zavšen smrću njegovih sudionika, a po drugoj definiciji to je pravac koji ostaje do Sudnjeg dana, i svako ko se drži njegovih pravila i principa ima pravo da mu se pripisuje. 45 Poslanik, s.a.v.s., kaže: ''Neprestano će jedna grupa mog ummeta biti na putu istine. Njima neće moći nauditi oni koji se od njih odvoje. Sudnji dan će nastupiti, a oni će ostati takvi.'' 46 3) Spašena i potpomognuta skupina ( ) Poslanik, s.a.v.s., kaže: ''Jevreji su se razišli na 71 sljedbu, jedna će u Džennet a 70 u Džehennem, a kršćani su se razišli na 72 sljedbe, 71 će u Džehennem, a jedna u Džennet. Tako mi Onoga u čijoj ruci je moj život, moji sljedbenici će se razići na 73 sljedbe, jedna će u Džennet, a 44 Prenosi ga Buharija u Sahihu, hadis br i Vidjeti: Fethu-l-Bari, 11/ Vidjeti: Usman ibn Ali Hasan, Menhedžu-l-isdlilali ala mesaili-li tikadi inde ehlis-sunne ve-l-džema a, 1/ Prenosi ga Buharija u Sahihu, hadis br Vidjeti: Fethu-l-Bari, 9/125, i Muslim u Sahihu, 3/

33 Terminološko i semantičko određenje termina 72 u Džehennem.'' Neko upita: ''Ko su ti, o Allahov Poslaniče?'' On odgovori: ''Oni su el-džema a.'' 47 U drugom hadisu, koji je već citiran, stoji: ''Neprestano će jedna grupa moga ummeta biti na putu istine. Njima neće moći nauditi oni koji se od njih odvoje. Sudnji dan će nastupiti, a oni će ostati takvi.'' Imam Ahmed ibn Hanbel kaže: ''Ako to nisu sljedbenici hadisa الحدیث),(أھل ja neznam ko su.'' 48 Abdullah ibn Mubarek je o tome rekao: ''Ja smatram da su to sljedbenici hadisa ( ).'' 49 Slična tumačenja prenose se i od drugih alima iz prvih generacija muslimana. 50 Termin (ehlu-l-hadis) u upotrebi prvih generacija muslimana je sinonim za termin (ehlis-sunnet). El-Lalekai kaže: ''Kur an, hadisi Poslanika, s.a.v.s., i izreke ashaba podstiču na slijeđenje ( ), a upozoravaju na iskrivljena i izmišljena tumačenja. Zato se samo onaj ko se ograniči na ono što se prenosi u tradiciji može nazvati sljedbenikom i on je najzaslužniji da se tim imenom nazove i njime okarakteriše (ehlu-l-hadis), jer su se upravo oni vezali za Poslanika, s.a.v.s., slijede njegove riječi, najviše se s njim druže i preuzeli su njegov nauk...'' 51 Imam Asbahani kaže: ''Kao što se radi upoznavanja fikhskih pravaca konsultuju fakihi (islamski pravnici), a u lingvističkim pitanjima poznavaoci jezika, tako se radi spoznaje pravca Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba moraju konsultovati poznavaoci hadisa i tradicije, jer su oni stručni 47 Pojašnjenje termina ''el-džema a'' i šta se pod njim podrazumijeva doći će na sljedećim stranicama ovog rada. 48 Vidjeti: El-Bagdadi, Šerefu ashabi-l-hadis, str. 25, 27, Ibid., str Kao što su Jezid ibn Harun, Buharija, Ali ibn Medini, Ahmed ibn Sinan i drugi. Vidjeti: El-Bagdadi, Šerefu ashabi-l-hadis', str Vidjeti: El-Lalekai, Šerh usul i itikad ehlis-sunne ve-l-džema a, 1/22. 33

34 Metode istraživanja akaidskih tema na tom polju. Oni su odigrali veliku ulogu u očuvanju hadisa i sigurno je, da nije njih, da bi znanje Poslanikovo, s.a.v.s., nestalo i niko ne bi bio u stanju spoznati njegov sunnet. Međutim, Allah, dž.š., je htio da istina i ispravan akidet ostanu sa sljedbenicima hadisa i tradicije, zato što su oni vjeru izvorno preuzeli i vjerno prenosili s generacije na generaciju i tako došli do tabiina koji su je uzeli od ashaba, a oni od Poslanika, s.a.v.s. Ne postoji drugi put kojim bi se mogla spoznati vjera u koju je pozivao Poslanik, s.a.v.s., osim tog puta kojim su išli sljedbenici hadisa i tradicije. Ostale grupacije tražile su vjeru na pogrešan način, obraćajući se razumskim spoznajama, idejama i mislima, pokušavajući preko njih doći do vjere. Kada bi čuli nešto iz Kur ana i sunneta, oni bi to stavili pod lupu svojih promišljanja, pa ako im se učini ispravnim, prihvatili bi ga, a ako svojim razumom zaključe da to nije ispravno, oni bi to odbacivali. Ukoliko bi nekad bili prinuđeni da kur anski ili hadiski tekst prihvate, onda bi ga iskrivljavali neutemeljenim tumačenjima i neprihvatljivim značenjima i tako odstupali od istine. Vjeru bi bacali za svoja leđa, a sunnet Poslanika, s.a.v.s., pod svoje noge. Allah i Njegova vjera su daleko iznad onoga što oni govore.'' 52 Zato je uočljivo da mnogi alimi pod terminom ''potpomognuta skupina'' ( ) označavaju pripadnike ehlis-sunneta ve-l-džema'ata. Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje u uvodu svog poznatog djela El-Akidetu-l-vasitijje kaže: ''Ovo je vjerovanje potpomognute i spašene skupine do Sudnjeg dana, ehlis-sunneta ve-l-džema'ata...'' 53 Na kraju tog svog djela on kaže: ''Oni pripadnici ehlis-sunneta ve-l-džema'ata su potpomognuta skupina za koju je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 52 Vidjeti: Ebu-l-Kasim Ismail ibn Muhammed el-asbahani, El-Hudždže fi bejani-l-mehadždže, 2/ Vidjeti: Ibn Tejmijje, El-Akidetu-l-vasitijje sa el-herrasovim komentarom, str

35 Terminološko i semantičko određenje termina 'Neprestano će jedna skupina mog ummeta biti potpomognuta na putu istine. Njima neće moći nauditi oni koji se raziđu s njima, niti oni koji ih pokušaju obeshrabriti, sve do Sudnjeg dana.''' 54 Značenje riječi El-Džema at u sintagmi ehlis-sunneta ve-l-džema ata Naredba o obaveznosti pripadanja džematu evidentna je u brojnim hadisima. Prenosi Abdullah, r.a., da je njegov otac Omer ibn el-hattab, r.a., održao govor u Džabiji 55 i, između ostalog, rekao: ''Poslanik, s.a.v.s., je jednom prilikom stao između nas, kao što ja sada stojim među vama, i rekao: 'Dobro pazite na moje ashabe, zatim na one koji će doći iza njih, a zatim na one poslije njih, a zatim će se proširiti laž, do te mjere da će čovjek svjedočiti prije nego što bude upitan. Ko od vas želi džennetska prostranstva neka se drži džema ata (zajednice), jer, sa jednim je šejtan, a od dvojice je dalje'..." 56 U hadiskim predajama koje govore o razilaženju stoji: ''Sve će u vatru izuzev jedne, a ta je el-džema a.'' 57 Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Obavezan namaz koji se obavi nakon prethodnog je kefaret (otkup) za grijehe koji se u međuvremenu učine izuzev u tri slučaja: pripisivanja Allahu, dž.š., sudruga, pronevjere ugovora i ostavljanja sunneta. Ostavljanje sunneta je 54 Ibid., str Džabija je jedno mjesto u blizini Damaska. Vidjeti: Tuhfetu-l-Ahvezi, 4/ Imam Ahmed u El-Musnedu 1/18, 26; Et-Tirmizi u poglavlju o fitnetima i obaveznosti pripadanja džematu, hadis br. 2165, i kaže da je hasen-sahih. El-Hakim u El-Mustedreku i kaže da je sahih, što potvrđuje i Zehebi. Vidjeti: El-Mustedrek, 1/ El-Hakim u El-Mustedreku kaže da skupa sva ova predanja dostižu stepen sahiha. Vidjeti: El-Mustedrek, 1/

36 Metode istraživanja akaidskih tema napuštanje džemata.'' 58 U već citiranom hadisu stoji: ''...a ko se udalji od džema ata, makar koliko jedan pedalj, a zatim umre, umro je džahilijjetskom smrću.'' Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav i mišljenje u vezi s tim na koji se džema at spomenuti imperativi odnose. U tom pogledu izdvajamo sljedeća mišljenja: - To se odnosi na muslimane općenito. Svakako je da se tu, prije svega, podrazumijevaju ulema i mudžtehidi. - Pod tim terminom se isključivo misli na skupinu mudžtehida, bez ostalih ljudi. To mišljenje preferiraju Buhari i Tirmizi Pod tim terminom misli se samo na zajednicu ashaba. - Pod njim se misli na zajednicu muslimana koji su se složili u nečemu što predstavlja idžma. - Pod njim se misli na zajednicu muslimana koja se složila u pitanju pokornosti određenom emiru (vođi), te nikome nije dozvoljeno da se od njih, u vezi s tim pitanjem odvoji. To mišljenje preferira Ebu Dža fer et-teberi, r.a. 60 Kada se s pažnjom prouče prethodna mišljenja, može se konstatovati da ne postoji kontradiktornost između njih, jer se svi slažu u tome da se prije svega misli na ulemu i mudžtehide i da nijedno mišljenje ne zastupa tezu da se mora slijediti većina običnog naroda muslimanskog iako se oni ne slažu s ulemom. Istinski džemat, dakle, jeste džema at koji je na istini koju je zastupao prvi džema at muslimana (džema at ashaba, r.a.,) i na toj istini su islamski učenjaci i fakihi u svakom vremenu. Svako ko se s njima ne saglasi spada u izuzetke koji su faktor razilaženja i nejedinstva. Zato je Abdullah ibn Mubarek, kada je upitan o džema atu, rekao: 58 Vidjeti: Imam Ahmed u El-Musnedu, 2/229; El-Hakim u El- Mustedreku i kaže da je sahih, što potvrđuje i Ez-Zehebi. Vidjeti: El- Mustedrek, 1/ Vidjeti: Fethu-l-Bari, 13/316; Sunen Et-Tirmizi, 6/ Vidjeti: Fethu-l-Bari, 13/37. 36