POZIV NA TRŽNICAMA SURA EL-HUMEZE OBILJEŽJE SREĆE POSLUŠNI I POSLUŠNE DVA CARSTVA VATAN DOMOVINA

Transcripción

1 P O R O D I Č N I M A G A Z I N G O D I N A I B R O J 1 2 D E C E M B A R I S S N C I J E N A : 3 K M POZIV NA TRŽNICAMA SURA EL-HUMEZE OBILJEŽJE SREĆE POSLUŠNI I POSLUŠNE DVA CARSTVA VATAN DOMOVINA

2 ŠTA JE

3 je ljubav, jedan selam prostranoj budućnosti iz historijskih dubina. je stvorenja voljeti radi Stvoritelja, i to dokazivati hizmetom. je nada do zadnjeg trenutka, i kada su ti svi leđa okrenuli. je jedna vijest, jedno jutro, jedno pismo od voljenog. ne pita i ne sudi, nego prihvata u zagrljaj. je svjetlosno lice, okrenuto prema Kabi. je neprijatelj grijehu, a ne griješniku. je naš hod, prema znanju i ljubavi. je žar kad gori ljubav u srcima. je mi smo, a ne ja sam. je oko što vidi istinu. Semerkand, trg Registan (sa tri lijepe medrese: Ulu-begova, Šir-dar i Tella-kari)

4 P O R O D I Č N I M A G A Z I N G O D I N A I B R O J 1 2 D E C E M B A R I S S N C I J E N A : 3 K M POZIV NA TRŽNICAMA SURA EL-HUMEZE OBILJEŽJE SREĆE POSLUŠNI I POSLUŠNE DVA CARSTVA VATAN DOMOVINA SEMERKAND P O R O D I Č N I M A G A Z I N Udruženje SEMERKAND 14. MAJA 92 br. 14 Ilidža / Sarajevo Tel/Fax: ISSN Za izdavača MIRZA PAŠIĆ Glavni i odgovorni urednik NEDŽAD ĆEMAN Redakcija Dr. hfz. Dž IBRANOVIĆ Dr. ALMIR FATIĆ Dr. MERIMA ČAMO MEHMED ĆEMAN EDIN TOPČIĆ Design & DTP MUHAMED MULAOSMANOVIĆ Lektor ALDINA VEISPAHIĆ Marketing DŽENAN ZUBEROVIĆ Distribucija ENIZ SKEJIĆ Cijena: BiH: 3 KM Turska: 4 YTL Hrvatska: 15 Kn Crna Gora: 2 EUR Srbija: 2 EUR Europa: 3 EUR USA: 5 USD Štampa: Bemust, Sarajevo Redakcija zadržava pravo dorade objavljenih materijala. Poslani materijali se ne vraćaju nazad. Magazin ne preuzima odgovornost za sadržaj i tačnost objavljenih reklama. UREDNIK Vatan domovina Mnogi od nas su imali priliku boraviti, na malo duže vrijeme, kao studenti ili radnici, van naše domovine, izvan našeg vatana. Takvi dobro znaju šta znači biti građanin drugog ili trećeg reda i kolika je čežnja za rodnom grudom, svojim suncem i nebom. Svaki pedalj zemlje, zrno pjeska na riječnoj obali, treperava grančica na stjenovitoj planini, svježina zraka, modrina neba, plač dojenčeta, korak vojnika, pogled stare nene, sve to pripada našoj domovini. Naši izvori, brzaci i rijeke su vode, ali i krv naših predaka, gazija i šehida. Naši, naše kako lijepo i toplo zvuči. Hercegovački sandžakbeg Ali-beg Rizvanbegović bio je uveo praksu da su oni koji odluče sklopiti brak, na dan vjenčanja, morali donijeti potvrdu od mjesnog muhtara da su zasadili po deset stabala plemenitog voća i da su se sva primila. SEMERKAND nam u ovom broju govori o značaju vatana, želi nas potaknuti na promišljanje o važnosti domovine. Prva naša domovina je ezel vatan gdje su duše svjedočile Allaha, svoga Gospodara. Iz tog našeg vatana smo izvedeni pa plačemo kao naj što plače kad ga iščupaju iz najistana, veli hazreti Mevlana. Plače duša za rastankom sa Izvorom. Potpuni sastanak sa Gospodarom je u vječnoj domovini, u džennetu, kojeg ćemo inšallah nastaniti i u njemu zauvijek u Allahovoj milosti i Njegovom zadovoljstvu boraviti. Zato je potrebno i unutrašnji vatan urediti. Sposobnog i zdravog sultana-srce imati. Srce čisto od mržnje, zlobe i zavisti a puno vjere, znanja i lijepih osobina. Iskrenog i mudrog vezira-pamet posjedovati. Pamet koja će davati prednost vječnom nad prolaznim. I budne askere-organe koji čuvaju Allahove granice. I naša porodica je jedna naša domovina koju trebamo valjano urediti. Kako je divno kad je u porodici sklad, sigurnost i napredak. Organizirajmo svoje porodice. Dajmo da svaki njen član iznjedri ono što najbolje zna i može. Gradimo je na temeljima ljubavi prema Allahu, Poslaniku, a.s., njegovom ehli-bejtu i učenju Kur ana. Allahov bereket je tajna uspjeha, pa ga tražimo dobrim djelima. Brzina našeg kretanja na Sirat-ćupriji je brzina našeg hoda ka pokornostima. Napajanje sa Pejgamberovog, a.s., havda (bazena) je u količini slijeđenja njegovog svijetlog šerijata. Prva godina izdavanja našeg porodičnog magazina evo, poštovani čitaoci, sa ovim dvanaestim brojem se završava. Nadamo se da će u sljedećoj godini SEMEKAND biti još korisniji svom vatanu. Redakcija želi da se i ovim putem zahvali svima koji su pisali, prevodili članke, distribuirali i promovisali magazin SEMERKAND. Posebna hvala pripada vama, vjernim čitateljima, na vašem povjerenju. Ostanite Allahu na amanet... urednik@semerkand.com.ba

5 SADRŽAJ SEMERKANDDECEMBAR2009 UVODNA RIJEČ SMRT, SMAK SVIJETA I AHIRET Sejjid Mübarek Erol 4 TEMA VJERA I DOMOVINA Dr. Almir Fatić 6 VATAN - OD DOMOVINE DUŠA DO DŽENNETA Dr. hfz. Dž Ibranović 12 POKORNOST ALLAHU I LJUBAV PREMA POSLANIKU a.s. (I) Imam el-gazali 14 POZIV NA TRŽNICAMA El-Kandehlevi 16 6 VJERA I DOMOVINA VRIJEDNOST GRADNJE MESDŽIDA I DŽAMIJA Sejjid Muhamed Alevi el-haseni SURA EL-HUMEZE Ibn Adžibe el-haseni VODA, PAŠA I VATRA, SMAK SVIJETA, NAKLONOST BRATA... Allame el-munavi POSLUŠNI I POSLUŠNE Emina Ćeman 24 HILJADU I JEDNA KAP 26 NOVA GODINA Ali Tantavi 28 PISMO PRIJATELJU Imam Rabbani, k.s. 30 GOVOR STANJA POSLUŠNI I POSLUŠNE DŽAMIJA KAO SVJETIONIK VJERE Almedina Tulić MUVEKKITOVE ZANIMLJIVOSTI NAPAD POČINJE Mehmed Ćeman 38 SVETI GRAD MEKKA Erol Zubčević 42 ŠIRENJE ISTINE MEÐU SVIM STANOVNICIMA PLANETE Dr. Dželal Ibraković 46 NASILNIK Aida Begić-Zubčević 50 HANA SVETI GRAD MEKKA NAUKA I TEHNIKA Ismail Nezirović ZALJUBLJENI LOSOS Edin Topčić MAHALJANI NA SVEČANOJ VEČERI Sevret Mehmedćehajić ZVORNIK Dr. Merima Čamo 60 REUMATIZAM Suad Šendelj 62

6 Sejjid Mübarek Erol UVODNA RIJEČ Smrt, smak svijeta i ahiret Svakome od nas će doći smrt, prije ili kasnije. To je posve sigurno. Sigurnije od dana koji će nastupiti poslije noći, ili od zime koja će uslijediti poslije ljeta. Između čovjeka i smrti je samo jedan tren. Ona mu može doći svakoga časa, na svakom mjestu i u bilo kojem stanju. Čovjek po svojoj prirodi ne želi nestanak, nego trajno postojanje. Kako god želi znati stanje puta na koji se sprema poći i stanje mjesta u koje putuje, također želi saznati o smrti i onome što slijedi poslije nje. Jedini izvor iz kojeg možemo prihvatiti znanje o smrti i onome što slijedi poslije nje jeste Allahova Knjiga i Njegov Poslanik (s.a.v.s.). To je zbog činjenice što razum i osjetila nisu u stanju dokučiti taj svijet, te što se umrli ne vraćaju nazad. Smrt je veoma bolan prolaz kojim počinje realni život. Svako ko dođe na ovaj svijet morat će proći kroz taj prolaz. Tako ćemo sa ovoga prolaznog svijeta, na kojem smo bili samo gosti, vratiti se svojoj pravoj kući. Ma koliko dugo živjeli i trudili se, smrt će promijeniti razliku između dugog i kratkog života (tj. kada nastupi smrt, uopće nije važno koliko smo dugo živjeli i koliko smo stekli na ovom svijetu, o.prev.). Mu min treba svakoga dana razmišljati o smrti i ahiretu. On na taj način treba postići svijest kojom će svaki uzdah (nefes) osjećati kao posljednji na ovom svijetu, svijest po kojoj će smrt odgajati njegov život i omogućiti mu da pronikne u tajnu umiranja prije smrti, kako bi svoj čas smrti (edžel) mogao dočekati sa osmijehom na licu. Nakon što pronikne u spomenutu tajnu on neće osjetiti bol, agoniju i smrtne muke. Taj trenutak za njega neće predstavljati ništa drugo osim čas susreta sa Voljenim. Prema učenju naše uzvišene Vjere smrt je toliko povezana sa životom da se čovjek, naprosto, rađa kako bi umro i sa smrću započeo potpuno novi život. Prema islamskom poimanju gradskog života i urbanosti mezarluci zauzimaju mjesto u samom središtu gradova, a ne na periferiji. Time se ogleda bliskost života i smrti, ali i pripravnost za smrt. To je samo jedan od mnogobrojnih primjera bliske veze između života i smrti u islamskoj tradiciji. Svi oni koji dođu ili napuste ovaj svijet razumiju smisao smrti. Međutim, među njima postoji velika razlika. Smrt, u njenom pravom smislu, istinski razumiju i prihvataju samo mu mini. Uzvišeni Hakk je rekao: Svaka duša će smrt okusiti! Što znači da je ona neizbježna realnost. Prema tome, za nju se treba pripremiti, što je, opet, moguće samo ako se sjećamo smrti i ne zaboravljamo je. Ponos Svijeta, naš Pejgamber (s.a.v.s.) rekao je: Sjećajte se smrti koja uništava uživanja! Smrt, koju ljudi ne vole čak ni spominjati, od koje bi svako živo biće pobjeglo kad bi za to imalo mogućnosti, i pored toga što se na prvi pogled čini kao kraj i nestanak, ona ustvari predstavlja početak novog i vječnog života. Taj život nije kao ovosvjetski život. To je najbolji život za one koji su istinski robovali svome Gospodaru. Ovaj prolazni svijet, na kojem čovjek živi i umire, predstavlja mjesto na kojem treba steći bolji i vječni život. Vrijednost ovoga svijeta je zbog Ahireta, kao što na to ukazuje hadis-i šerif u kojem Resulullah (s.a.v.s.) kaže: Dunjaluk je ahiretska njiva! Čovjek nikako ne smije zaboraviti da će mu smrt, koju ne voli, sigurno doći. Gdje god on bio ona će ga naći. Međutim, nije sigurno kada, gdje i kako će umrijeti. O tome nas naš Gospodar nije obavijetio. To je tajna u kojoj su sadržane mnoge mudrosti. Naime, kada bi ljudi znali čas svoje smrti, živjeli bi bez mira i rahatluka. Možda bi neki od njh živjeli u nemaru do nekog vremena, a onda bi se pokajali i pokušali se spremiti za smrt. I Smak svijeta nam je, također, nepoznat. Baš kao i čas naše smrti. O tome nikome nije dato nimalo znanja. Nasuprot mnogobrojnim tvrdnjama, po ovom pitanju prisjetimo se ajeta u kojem Uzvišeni Allah kaže: Pitaju te o Smaku svijeta: Kada će se dogoditi? Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš, o njemu samo Gospodar tvoj zna. (Naziat, 42-44) 04

7 Naravno, niko osim Allaha ne zna kada će nastupiti Kijametski dan. O njegovoj blizini postoje neka izvješća i predznaci. O tome nas obaviještavaju pojedini kur anski ajeti i hadisi Allahova Poslanika (s.a.v.s.). Međutim, vrijeme u kojem će on nastupiti spada u pet nepoznatih (gajb) stvari koje ne zna niko osim Allaha Uzvišenog. Život koji je kratak i čiji edžel ne znamo vrijedniji je od života koji je dug, a znamo kada će doći njegov edžel. Naš Gospodar je Svojom milošću zadržao za Sebe znanje o edželu čovjeka i svijeta. Na taj način su ljudi koji su živjeli u prvoj i srednjoj epohi vremena spriječeni da žive u nemaru, a oni koji žive u vremenu pred smak svijeta sačuvani su od tugovanja i teških iskušenja koja bi nastala u slučaju da znaju kada će nastupiti Smak svijeta. Skrivenost te tajne zahtijeva činjenica po kojoj ovosvjetski život predstavlja mjesto ispita za čovjeka. Skrivenost časa smrti i Smaka svijeta predstavlja manifestaciju Božije mudrosti i milosti. Međutim, u toj tajni se nalaze išareti za posjednike znanja i imana. Naprimjer, lejletul-kadr je skrivena u mjesecu ramazanu. Međutim, naš dragi Pejgamber (s.a.v.s.) je nas obavijestio da je ona skrivena u drugoj polovici ramazana i preporučio nam da ju tražimo u neparnim noćima. Isto tako je moguće spoznati i vidjeti neke naznake blizine Smaka svijeta. Uzvišeni Gospodar, u nekim ajetima, obaviještava nas da su se ispunili mnogi mali predznaci, kao i da su se počeli javljati neki veliki predznaci. U kur anskim ajetima se opisuje i stanje svijeta u trenucima kada nastupi Kijametski dan. Taj strašni dan će zadesiti kako ljude, tako i brda, mora, zvijezde i sva stvorenja. U tom strašnom danu ljudi će izbezumljeno bježati na sve strane. Na kraju, i duše koje su bile razdvojene od svoga tijela bit će ponovo vraćene u svoja tijela.. Tada će ljudi biti pitani za ono što su radili.. To će biti dan velikog okupljanja (mahšer), Sudnji dan... Na Sudnjem danu će sva stvorenja biti pozvana na odgovornost i shodno svom stanju bit će u radosti ili žalosti. Naš Gospodar, koji posjeduje apsolutnu pravednost, presudit će pravedno i svako će biti poslan na mjesto koje je zaslužio. Njegovu presudu neće moći niko izmijeniti. Iako će se smrt, smak svijeta i ahiret odnositi na sva stvorenja, ipak će u središtu tih događaja biti čovjek. Kao što je ovaj svijet stvoren zbog čovjeka, isto tako je zbog njega stvoren i ahiret. Naš Gospodar, koji je od kapi vode stvorio najsavršenije biće, sigurno će ponovo proživjeti kosti koje su istruhle i pomiješale se sa zemljom. Čovjek, koji je sastavljen od duha (ruha) i tijela (beden), u pravom smislu je čovjek po svom ruhu. Njegovo tijelo, koje je od zemlje, na kraju opet postane zemlja, dok njegov ruh, kojim je on postao čovjek, Uzvišeni Allah je učinio trajnim. Iz tog razloga čovjek ima želju da živi vječno, kao i da njegova djela i sjećanja ostanu trajna i vječna. Vjerovanje u ahiret jedina je stvar koja čovjeka može spasiti straha od smrti i u cijelosti zadovoljiti njegovu želju za vječnim životom. Učenjaci su definisali četiri stanice (prenoćišta) kroz koja će proći svaki čovjek, a od kojih je svaka koja slijedi veća od prethodne. Prva stanica je majčina utroba, druga dunjaluk, treća berzah (svijet kabura) i četvrta na kojoj se završava njegovo putovanje i koja je vječna, a to je džennet ili džehennem. Na koju god stranu svijeta odete vidjet ćete da su kod ljudi prisutne dvije želje koje ne nestaju: želja da ostanu mladi i želja da budu vječni. Kada bi im i cijeli svijet dali, to ne bi utolilo njihovu želju za vječnošću. Međutim, oni tu želju ne mogu ispuniti na ovom svijetu. Pa, ipak, naš Milostivi Gospodar nije nam uskratio mogućnost da ispunimo spomenutu želju i zbog toga je za nas, Svoje robove, stvorio ahiret na kojem će nam darovati vječni život. S druge strane, ahiret je mjesto na kojem će se manifestovati El-Adl (Pravedni), časno ime našeg Uzvišenog Gospodara, kojim će svako, prema svojoj zasluzi, biti nagrađen ili kažnjen. Božija pravda zahtijeva da zalim iskusi kaznu, a mazlum nadoknadi svoje pravo. Sigurno je da će naš nadasve pravedni i milostivi Gospodar silnike kazniti vatrom zasluženom kaznom, a vjernike i one kojima se činio zulum nagraditi džennetom. Vjerovanje u ahiretski život ostavlja velik i dubok uticaj na čovjekov ovosvjetski život. Samo tim vjerovanjem se može shvatiti realno značenje i smisao ovoga svijeta. Dunjaluk i ahiret međusobno su povezani. Kao što je dunjaluk ahiretska njiva, tako je i vjerovanje u ahiret neophodan faktor za pravilno uređenje ovoga svijeta. Vjerovanje u ahiret omogućava popravak i uređenje ovoga svijeta, ali i stjecanje samog ahireta. Sa uputom i pomoći našeg Uzvišenog Gospodara... 05

8 Dr. Almir Fatić TEMA Vjera i domovina 06

9 Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone Allah, zaista, voli one koji su pravični. Ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi čine nepravdu. (el-mumtehane, 9 10) 07 FOTO: HAZIM ŠABANOVIĆ

10 U Kur anu se na četiri stotine četrdeset i jednom mjestu spominje riječ el-erd u značenju zemlja, tlo, kraj ili predjel. Klasični muslimanski učenjaci koji su se bavili preciznim značenjem kur anskih riječi u njihovom kontekstu ustanovili su sedamnaest kontekstualnih značenja riječi el-erd u Kur anu. Tako oni vele da riječ el-erd u Kur anu, zavisno od konteksta u kojem se navodi, može označavati: a) konkretan zemaljski prostor, kraj ili predio; b) zemlju Kijametskog dana; c) zemlju dženneta; d) kabur ili mezar i e) ljudsko srce (prema nekima). U slučaju konkretnog zemaljskog prostora ili predjela ovi učenjaci su identificirali, naprimjer, sljedeće zemaljske prostore ili lokalitete na koje ukazuje Kur an: Mekka: en-nisa, 97; er-ra d, 41; Medina: en-nisa, 100; el-isra, 76; (...) Šam (Sirija): el-e araf, 137; el-enbija, 71; Misir (Egipat): el-e araf, 128, 129; Jusuf, 55; el- Kasas, 4; (...) Zapadna zemlja (neki smatraju da se ovdje misli na Kinu): el-kehf, 94; Bizant: er-rum, 1 3; Jordan: el-bekare, 60; Hidžr: Hud, 64; Perzija: el-ahzab, 27. U 105. ajetu sure el-enbija i 74. ajetu sure ez-zumer riječ el-erd označava dženetsku zemlju, dok u 60. ajetu sure ez-zumer označava kijametsku zemlju. El-Erd u značenju kabura intendira se u 42. ajetu sure en-nisa, a u značenju kalb (srca), prema nekim semantičarima, intendira se u 17. ajetu sure er-ra d. Ukoliko predmetno (ili referencijalno) značenje riječi el-erd u spomenutim ajetima promatramo i kao emotivno značenje koje uključuje poseban ljudski odnos ili osjećajnu dimenziju, onda pojam zemlje možemo razumjeti i u značenju domovine. Dakle, Kur an uvažava domovinu kao konkretan zemaljski prostor prema kojem čovjek gaji posebna osjećanja, ali nam ukazuje i na druge domovine: kabursku i dženetsku domovinu te domovinu srca. 08

11 Islam i patriotizam Iskazivanje ljubavi i patriotizma prema svojoj rodnoj grudi ili domovini ne proturječi učenju islama. Islam jeste nadnacionalna ili internacionalna vjera, tj. univerzalna vjera, ali to ne znači da je islam ravnodušan prema pojmu domovine ili nacije, a kamoli da je njihov protivnik. Pored kur anskih ukazivanja na konkretnu zemaljsku domovinu te pogleda na ljudsko društvo koji je sažet u znamenitom ajetu: Ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se međusobno upoznali. (el-hudžurat, 12) praksa i riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s., dodatno potvrđuju da zdrav emocionalni odnos prema domovini i narodu kojem se pripada ne poništava univerzalnost islama i njegov nadnacionalni karakter kao vjere i morala. Naime, poznato je da je Resulullah, s.a.v.s., kad je prilikom hidžre napustio Mekku, za trenutak zastao, okrenuo se prema njoj, te rekao: Nema mi ljepšeg ni dražeg grada od tebe! Da me tvoji stanovnici nisu protjerali iz tebe, nikada te ne bih napustio! Također, kada je Muhammed, a.s., primijetio nostalgiju svojih ashaba muhadžira koji su došli u Medinu, obratio se uzvišenom Allahu riječima: Bože, učini nam Medinu milom i ugodnom, kao što si nam takvom učinio Mekku. (Muslim, 2444) U literaturi se navode poznati Bilalovi stihovi, koje je on često ponavljao, a koji odišu dirljivom čežnjom i žudnjom za rodnim krajem: Želio bih znati da li ću još ikada zaspati u dolini Mekke, usred mirisnog bilja izhira i dželila; da li ću ikada doći i napiti se vode s vrela Midženne u blizini Mekke i da li ću ikada ugledati brda kod Mekke, Šame i Tafil? Također se u islamskoj literaturi navodi veliki broj velikih misli i riječi o ljubavi prema domovini i rodnoj grudi. Ispjevane su veličanstvene ode u slavu domovine i pozitivnog patriotizma koje služe kao primjer i trajna inspiracija svim muslimanima bez obzira koju zemlju zovu svojom domovinom. Tako je jedan arapski pjesnik spjevao: Moja domovina mi je velika i sveta, pa makar mi nekad i nepravdu učinila, makar ja u njoj ponekad trpio golotinju i glad. Prema tome, muslimani su patriote svoje domovine koji svoj patriotizam izražavaju na human, kulturan i civiliziran način koji ne ugrožava niti negira prava drugih ljudi, naroda ili građana. Dobar musliman je i dobar patriota. Islam i nacionalizam Iz izvora islama možemo zaključiti da islam ima određen i pozitivan odnos prema nacionalizmu i nacionalnom pitanju. Ali islam naciju ne izdiže iznad vjere i etike kao što to čine rasisitičke teorije koje pojam nacije uzdižu kao najveću vrijednost, zapravo božanstvo u čije ime se mora žrtvovati i odobriti svaka nepravda i zločin. Naša dalja i bliža historija zorno nam pokazuje i svjedoči do čega dovodi takav nacionalizam, odnosno nacionalizmi koji naciju slave kao vrhunaravno biće, a u čije ime su počinjeni masovni zločini, genocidi i učinjene nepravde prema drugim narodima i nacijama. Naravno, takvo poimanje nacije i nacionalizma islam najstrožije osuđuje i odlučno odbacuje. Takvo poimanje nacije u jednom hadisu se eksplicitno osporava: Od Džubejra ibn Mut ima, r.a., prenosi se da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: Nije od nas onaj koji poziva u nacionalizam ( asabijjet dosl. zelotizam, fanatizam, bigotizam, plemenska pristranost); nije od nas onaj ko se bori u ime nacionalizma; i nije od nas onaj ko umre u nacionalizmu. (Ebu Davud, 5121) Musliman može voljeti svoj narod ili svoju naciju, ali musliman ne može i ne smije pomagati i podržavati svoj narod u nasilju, zločinu i nepravdi! Od Fusejle, rahimehullah, prenosi se da je čula svoga babu kada pripovijeda: Upitao sam Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.: Allahov Poslaniče, da li u asabijjet (nacionalistički osjećaj i postupanje, plemensku pristranost) spada i to da čovjek voli svoj narod?, na što mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: Ne, nego je asabijjet da čovjek pomaže svoj narod u nasilju i nepravdi! (Musned Ahmedov, 107/4) Ukratko rečeno, islam se žestoko protivi nacionalizmu koji se postavlja iznad vjere, etike i pravde, dok podržava nacionalizam koji je plemenit i human, koji podstiče na rad, napredak i slobodu svoga naroda ali bez nepravde, nasilja i nanošenja štete drugim narodima. Upravo je islam s ovakvim svojim pogledom na naciju, društvo i državu spriječio muslimanske narode širom Planete da prihvate materijalističke i rasističke teorije i ideologije o državi i naciji. Također, samo zahvaljujući islamu muslimanski narodi nikada nisu prihvatili ideje rasizma, fašizma, komunizma i drugih izama koji su im, katkada, silom historijskih prilika nuđeni ali i okrutno nametani. Tako je jedino islamu kao univerzalnoj vjeri i ideji pošlo za rukom da u korijenu sasječe sve ljudske ideologije i 09

12 misaone tvorevine koje se temelje na posebnosti, odnosno isključivosti po boji kože, porijeklu, rasi, naciji i slično. Sjetimo se samo znamenitih riječi Poslanika islama izgovorene na Oproštajnom hadžu: Svi vi potječete od Adema, a Adem je od gline stvoren. Najdostojniji Boga je onaj među vama koji Ga se ponajviše boji. Nijedan Arap bolji nije od ne-arapa, osim po vjeri svojoj. Posebno su muslimanski vjerski učenjaci, imami i intelektualci dužni glasno i jasno dići svoj glas protiv bilo kojeg oblika nasilja, nepravde i nacionalističkog fanatizma. Zapravo, to je njihova prvorazredna vjerska obaveza. Borba za domovinu Iz Kur ana se razumije kako to ističe i poznati bošnjački alim Kasim ef. Dobrača (preselio na ahiret 1979), neka je rahmet njegovoj napaćenoj duši, u svom za života neobjavljenom rukopisu da je borba za svoju slobodu i domovinu pravedna i krjeposna stvar. U suri el-bekare, u 246. ajetu, navodi se kako su sljedbenici jedne ranije vjere rekli svom poslaniku: Zašto da se ne borimo na Allahovom putu rekoše mi koji smo iz zemlje (domovine) naše prognani i od sinova naših odvojeni? A kada su na poziv svoga poslanika da pođu u borbu, i pored zadane riječi, bježali, uzvišeni Allah uputio im je težak prigovor: A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajiše. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni. Iz ovih riječi Kur ana, kao i iz islamskog učenja uopće, razumije se da borba za slobodu domovine uvijek uključuje i borbu za slobodu svoje vjere i druga ljudska i građanska prava. (Kasim ef. Dobrača život i djelo, Sarajevo, 2005, 175) S druge strane, muslimanima je zabranjeno da održavaju prijateljstvo i da sarađuju s onima koji ih progone i protiv njih se bore zbog njihove vjere i koji ih istjeruju iz njihove domovine ili u tome pomažu drugima. Kur anski stav je kristalno jasan: Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone Allah, zaista, voli one koji su pravični. Ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi čine nepravdu. (el-mumtehane, 9 10) U hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., govori se o šehidima za odbranu svoje porodice i domovine i nagradi koja ih očukuje za njihovu šehidsku smrt. Navest ćemo nekoliko takvih hadisa koji zavređuju našu pažnju: Se id ibn Zejd prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko pogine braneći svoju porodicu on je šehid. (Musned Šihabi l-kuda, 329) Ibnu n-nedždžar prenosi od Ibn Abbasa slijedeće riječi: Ko pogine braneći svoju porodicu od zuluma on je šehid; ko pogine braneći svoj imetak od zuluma on je šehid; ko pogine braneći svoga komšiju od 10

13 zuluma on je šehid; ko pogine zarad Allaha on je šehid. (el-džami u l-kebir, 6047) Kasim ef. Dobrača, na temelju djela Kenzu l- ummal, navodi sličan hasdis: Ko pogine u odbrani svog imetka, on je šehid; ko pogine braneći svoj život, on je šehid; ko pogine u odbrani svoga brata, on je šehid; ko pogine braneći svoga susjeda, on je šehid; ko pogine pripovijedajući pravu vjeru, istinu i moral, on je šehid. Suraka ibn Malik ibn Džu šem el-mudlidži kazuje da je Allahov Posanik, s.a.v.s., rekao: Najbolji među vama je onaj koji se bori za svoje pleme ili rod, ako u toj borbi ne počini kakav grijeh ili zločin. (Taberani, Mu džemu lkebir, 4022) Borba za svoju porodicu kao, da tako kažemo, užu domovinu, i zemlju ili državu kao širu domovinu odvija se na mnogim poljima: vjerskom, obrazovnom, kulturnom, ekonomskom, političkom i svakom drugom vidu borbe na putu dobra, prosperiteta i blagostanja za širu društvenu zajednicu. Danas znamo koliko je teška i naporna borba da svoju djecu usmjerimo ispravnim putem i da im pružimo kvalitetno vjersko i svako drugo obrazovanje. Mnogo je naših muslimanskih porodica kojima je potrebna pomoć u tom smislu. Mufessir Katade, iz generacije tabi ina, tumačeći Allahove, dž.š., riječi: A kad god vam se kaže: Dignite se [za dobro djelo], vi se dignite. (el-mudžadele, 11) veli da one znače: Kad god ste pozvani da učinite neko dobro djelo, odgovorite na taj poziv. Vječna domovina Musliman je svjestan, ma gdje živio i radio, ma kojoj naciji pripadao i zemaljskoj domovini služio, da je njegov konačni životni cilj vječna domovina ahiret: Onaj svijet (ahiret) je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta. (Ed-Duha, 4) Ili, još preciznije, džennet: A one koji se Gospodara svoga boje čekaju dženetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati takav će biti Allahov doček. (Ali Imran, 198) Budući da je u pitanju vječnost, onda borba i samoborba za takvu vječnost, odnosno vječnu domovinu treba biti snažna i neprestana. Bezbroj je načina da se zasluži vječna domovina. Neke smo spomenuli u ovom tekstu, navodeći hadise o onome ko se smatra šehidom a znamo da su šehidi već stanovnici vječne domovine. Borci za vječnu domovinu, zasigurno, neće ostati bez rezultata svoje borbe: One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine! (el- Ankebut, 69) Dakle, jedna od sigurnih staza koja dovodi do kapije vječne domovine jeste činjenje dobrih djela. Uzvišeni je u Svojoj Knjizi rekao: Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati. (el-kehf, 46) 11

14 Dr. hfz. Dž Ibranović Vatan od domovine duša do dženneta Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: Mi vjerujemo! I da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (el-ankebut, 2 3) U ovom našem kazivanju o domovini počet ćemo, naravno, od ezela (preegzistencije), vremena stvaranja duša. U Kur anu se kaže: I kada je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe. Zar ja nisam Gospodar vaš? oni su odgovorili: Jesi, mi svjedočimo! i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nismo ništa znali. (el-ea raf, 172) Tirmizi prenosi predaju preko Ebu Hurejre da je Poslanik, a.s., rekao: Kada je Allah stvorio Adema, potrao ga je po leđima, pa mu je iz kičme izašlo svo potomstvo koje će Allah kao Ademove potomke stvarati do Sudnjeg dana. Allah je dao da je svaki od njih imao nur (svjetlo) pred očima. U djelu Miftahu me ijje o ovome nuru se kazuje sljedeće: Allahovi, dž. š., sifati (svojstva) su se pokazali u stvaranju Adema, a.s., i njegovog potomstva, bez pitanja kako i gdje. Također, na isti način, otkrivenosti (tedželijati) Allahovog Bića (Zata), osobina (sifata), imena (esmaa), djela (ef ala) i odredbi (ahkama) pokazali su se na Ademu, a.s., i njegovoj djeci. Kod nekih od Ademovih, a.s., sinova upotpunio se Božanski odraz (nakš). Neke od njih savladali su niski porivi pa je oslabilo ljudsko savršenstvo u njima. Na taj način, Božanski odraz (nakš) je nestao, i oni nisu našli put Njemu uzvišenom. U mevludskom spjevu Sulejmana Čelebije i prepjevu na bosanski jezik od hfz. Saliha Gaševića se kazuje kako se ovaj božanski nur prenosio s generacije na generaciju: Dragi Allah kako stvori Adema, Njim okiti ovaj dio alema Sedždu njemu učiniše meleki, A Bog dragi pokloni mu pomoći. Svog habiba na čelo mu nur dade, I taj nur mu jedan zeman ostade. Na Havvu ga potlje Allah prenese, Šit se rodi pa ga na njeg prenese. Dođe Ibrahim i Ismail na dunja, Oduljit će da kazujem drugo ja. 12

15 U komentaru Mesnevije nalazimo sljedeće objašnjenje vezano za ovo svjetlo (nur): Muhammedov nur (sjaj) je njegov vanjski znak i stariji je od Ademova nura. Taj je nur prelazio s jednog pejgambera na drugog. Bio je vrlo zapažen i praćen sve do Abdu l-muttaliba i njegova sina Abdullaha, tj. Muhammedova djeda i oca. Dok je nur bio na Abdu l-muttalibu, i on je jednom bio na trgovačkom putu u Jemenu, ljudi su tamo zapazili taj nur i raspitivali se o porijeklu Abdu l-muttalibovu. Naročito su se za to interesovali tamošnji Jevreji, jer se po kitabima znalo da se očekuje dolazak jednog pejgambera, i to velikog. Jedna od daljnjih Hatidžinih rodica, Nevfelova bratična, ponudila je Abdullahu da je vjenča.on joj ništa ne obeća dok ne upita svoga oca Abdu l-muttaliba. Ona je zapazila na Abdullahu nur i zaželjela je da mu bude žena, radi potomstva na koje bi prešao taj nur. Abdullah se vjenčao s Aminom ali je dobio dozvolu od oca i za brak s ovom ženom koja mu je nudila brak. Otišao je jedno jutro do nje i saopćio joj dozvolu oca da se vjenčaju. Ova ga je odbila, jer je opazila da je nestalo onoga nura s njegovog čela. Tako se pročulo da je Amina postala trudna jer je nura nestalo s Abdullaha. To je dalo povoda za proračunavanje kad je Amina zanijela Muhammeda. Domovina utjelovljenih duša Komentarišući ajet o preegzistentnom ugovoru (Misaku) duša s Allahom, dž. š., Ismail Hakki navodi kako pojedine grupacije duša nisu iskreno prihvatile zadati ugovor. Naime, on spominje tri skupine duša ili tri safa od kojih su dva iskreno prihvatila Ugovor o svom robovskom statusu; skupina Allahu bliskih (es-sabikun) i sretni (ashabul-jemin), dok nesretnici (ashabul-meš emeh) čija su srca bila prekriverna koprenom nevjerovanja, licemjerja, samo su formalno izgovorili BELA! ( DA! ) Ovu izgovorenu istinu će svaka duša ponaosob potvrditi sa svojim bivstvovanjem na ovom svijetu dunjaluku, prolazeći kroz različite ispite, iskušenja. Stoga uzvišeni Allah kaže: Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen. (el-ahzab,72) Na drugom mjestu Allah, dž.š., kaže: Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: Mi vjerujemo! I da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (el-ankebut, 2 3) Povratak u prtvotnu domovinu džennet Da u srcu svakog vjernika postoji trajna želja za povratkom u prvotnu domovinu džennet, potvrdit će nam i predaja vezana za preseljenje Adema, a.s. Od Ubejja ibn Ka ba se prenosi: Kada je Adem bio na samrtnoj postelji, poželio je grozd dženetskog grožđa, pa su sinovi krenuli da mu ga potraže. Međutim, naišli su na meleke koji su ih upitali: Sinovi Ademovi, gdje ste krenuli? Otac nam je poželio dženetskog grožđa, odgovorili su. Na to su im meleki rekli: Vratite se, dovoljno ste uradili. Zatim su mu meleki došli, uzeli mu dušu, ogasulili ga i opremili u kefine; Džibril mu je klanjao dženazu, a ostali meleki su klanjali iza njega. Kada su ga ukopali, rekli su: Ovako ćete postupati s umrlim osobama. S generacije na generaciju kod vjernika postoji čežnja za džennetom preko oca Adema, a.s., koji je u njemu bio i kušao njegove plodove i njegovu sigurnost, čega je ovaj svijet lišen jer je pun kušnji. Svakom robu Allah, dž.š., obećava povratak u prvotnu domovinu ako se iskreno pokaje za svoje grijehe. Hakim u svome Mustedreku preko Se ida ibn Džubejra prenosi da je Ibn Abbas u pogledu riječi: I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti, rekao: Adem je pitao: Gospodaru moj, zar me nisi Ti stvorio svojom rukom!? Jesam, odgovorio je. Onda je upitao: Zar nisi udahnuo u mene od Svoga duha? Jesam, odgovorio je. Zar mi, kad sam kihnuo, nisi rekao: Allah ti se smilovao! Zar nije Tvoja milost iznad Tvoje srdžbe? Jeste, odgovorio je. Zar mi nisi propisao da ću ja ovo uraditi? Jesam, rekao je. Hoćeš li me onda ponovo vratiti u džennet ako se pokajem? Hoću, odgovorio mu je Allah dž. š. 13

16 Imam el-gazali MUKAŠEFETU L-KULUB Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku Uzvišeni Allah kaže: Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti (Ali Imran, 31) Znaj, Allah ti se smilovao, da je ljubav roba prema Allahu i Njegovom Poslaniku, a.s., ustvari robova pokornost i slijeđenje naredbi. A Allahova ljubav prema robovima je Njegovo dobročinstvo kroz opraštanje njihovih grijeha. Rečeno je: Kada rob spozna da istinska savršenost pripada samo Allahu, a da sve ono što vidi od svog savršenstva ili savršenstva drugih ljudi ustvari dolazi od Allaha i da je s Allahom, i da njegova ljubav nije osim zbog Allaha to zahtijeva želju za pokornošću prema Njemu i želju da Mu se što više približi. Zbog toga se ljubav tumači kao želja za pokornošću. A ona se jedino manifestuje kroz slijeđenje Allahovog Poslanika, a.s., u robovanju Njemu i poticaju na pokornost Njemu. Bišr el-hâfi, r.a., je ispričao: Sanjao sam Poslanika, a.s., kako me pita: Bišre, znaš li zbog čega te Allah uzdigao nad tvojim savremenicima? Rekoh: Ne znam, Allahov Poslaniče. Zato što hizmetiš Allahovim dobrim robovima, savjetuješ braću muslimane, voliš svoje prijatelje i ehli-sunnet i što lično slijediš moj sunnet!, reče mi Allahov Poslanik, a.s. Vjerovjesnik, a.s., je rekao: Ko oživljava moj sunnet, on me voli. A ko me voli bit će na Kijametskom danu sa mnom u džennetu! U poznatim predajama nam je dostavljeno da će onaj ko se bude čvrsto držao sunneta Prvaka svih ljudi i poslanika, a.s., u doba smutnji, nereda i razilaženja, imati nagradu stotinu šehida. (Ovako se navodi u djelu Šir atul-islam) Također je Poslanik, a.s., rekao: Svi od mog ummeta će ući u džennet osim onih koji to odbiju! Prisutni su upitali: A ko će odbiti? Reče: Ko mi se bude pokoravao ući će u džennet, a ko mi bude nepokoran, pa on je odbio (ući u džennet)! Svaki posao koji nije po mom sunnetu je nepokornost! Neko je (od učenjaka) rekao: Ako vidiš šejha koji leti, ili hoda po vodi, ili jede vatru i tome slično, a namjerno ostavlja jedan farz ili jedan sunnet, znaj da je on lažac u svom iskazu. Njegov posao nije keramet (Allahova počast) nego istidradž (šejtanska prevara)! Da nas Allah od toga sačuva. Put koji vodi Njemu Džunejd, Allah mu se smilovao, je rekao: Niko nije stigao Allahu osim s Allahom! A put koji vodi Njemu je slijeđenje Njegovog Poslanika, a.s. Ahmed el-hivari, Allah mu se smilovao, kaže: Svaki posao koji nije u skladu sa sunnetom je ništavan! Kao što Poslanik, a.s., kaže: Ko zanemari moj sunnet bit će lišen mog šefâata (zagovora). Džunejd je ispričao: Naš učitelj Serijj es-sekati, Allah mu se smilovao, se jednom razbolio. Nismo znali lijeka za njegovu bolest, niti šta joj je uzrok. Doktor specijalista je preporučio da učitelj da urin. Kada sam donio njegov urin, specijalista je dugo u njeg zagledao. Zatim je rekao: Ovo je mokrača ašika! Džunejd dalje kazuje: U tom momentu sam vrisnuo i pao u nesvijest. Bočica je ispala iz moje ruke. Potom sam se vratio do svog učitelja Serijja i o svemu ga obavijestio. On se nasmijao a potom rekao: Kako je samo promućuran! Upitah: Zar se ljubav pokazuje i na mokrači?! Da!, odgovorio je. Fudajl, Allah mu se smilovao, je rekao: Kada te neko upita da li voliš Allaha, onda šuti! Ako kažeš: Ne, onda si kafir, a ako kažeš: Da, a ti ne budeš istinski zaljubljenik, čuvaj se Allahovog prokletstva! Sufjan es-sevri je rekao: Ko voli onoga ko voli Allaha uzvišenog, pa i on voli Allaha. Onaj ko poštuje onoga ko poštuje Allaha uzvišenog, pa i on poštuje Allaha! 14

17 ljubav prema a.s. (I) Kijametskom danu. (Tako se navodi Znak ljubavi prema Allahu Sehl et-tusteri, Allah mu se smilovao, kaže: Znak ljubavi prema Allahu je ljubav prema Kur anu! A znak ljubavi prema Allahu i Kur anu je ljubav prema Poslaniku, a.s. Znak ljubavi prema Poslaniku, a.s., je ljubav prema njegovom sunnetu. Znak ljubavi prema sunnetu je ljubav prema ahiretu. Znak ljubavi prema ahiretu je mržnja prema dunjaluku. Znak mržnje prema dunjaluku je uzimanje s njega onoliko koliko je potrebno za ahiretsku poputbinu! Ebu l-hasan ez-zindžani je rekao: Ibadet se temelji na trome: očima, srcu i jeziku. Na očima uzimanjem pouka, srcu razmišljanjem, a na jeziku istinoljubivošću, tespihom i zikrom. Kao što uzvišeni Allah kaže: Vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte! (el-ahzab, 41 42) Prenosi se da su Abdullah i Ahmed ibn Harb izašli na jednu livadu, pa je Ahmed otkinuo jednu travku. Abdullah mu je tada rekao: Dogodilo ti se pet stvari. Srce ti se zabavilo od veličanja Gospodara, navikavaš svoj nefs da bude bez zikra uzvišenog Allaha, učinuo si tim postupkom put da se drugi na tebe ugledaju, spriječio si travku da veliča svoga Gospodara i protiv sebe si uzvišenom Allahu donio dokaz na u djelu Revneku l-medžâlis) Serijj es-sekati, r.a., je rekao: Vidio sam da Džurdžâni uzase nosi kašu (prekupu) koju je gutao. Upitao sam ga: Zašto ne jedeš uobičajenu hranu? Ovako mi je odgovorio: Izračunao sam da je između žvakanja i gutanja devedeset tespiha, pa hljeb ne jedem već četrdeset godina! Sehl ibn Abdullah et-tusteri je jeo svakih petnaest dana. A kada bi nastupio mjesec ramazan, jeo bi samo jednom. Nekada bi se suzdržavao od jela i po sedamdeset dana. Bio je takav da kada bi jeo, oslabio bi, a kada ne bi jeo, očvrsnuo bi. Ebu Hammad el-esved je boravio u blizini Mesdžidu l-harama trideset godina. Za to vrijeme nije viđen da je jeo ili pio ili da je jedan trenutak bio izvan zikrullaha. Amr ibn Ubejd je iz svoje kuće izlazio samo u slijedeća tri slučaja: radi namaza u džematu, da bi posjetio bolesnog i da bi prisustvovao dženazi. Još je rekao: Vidim da su ljudi kradljivci i presretači Hakkovog puta. Život je dragulj čija se vrijednost ne može procijeniti, pa njime treba napuniti ahiretsku vječnu riznicu. Znajte da onaj koji traži ahiret mora prema dunjaluku biti zâhid, kako bi se sve njegove brige svele na samo jednu. On ne rastavlja svoja nutarnja stanja (bâtin) od vanjskih (zâhir). A nije moguće održati hâl (s Allahom) osim stalnim nadziranjem zâhira i bâtina. 15

18 El-Kandehlevi HAJATU S-SAHABE Poziv na tržnicama Ahmed bilježi od Rebi ata ibn Abbada, iz Benu Dejla, a bio je mušrik pa je prihvatio islam, da je rekao: Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., u predislamskom periodu džahilijjetu kako na tržnici Zu l-medžaz govori: Ljudi, recite Nema boga osim Allaha i bit ćete spašeni. Ljudi su se okupljali oko njega kako bi ga slušali, a za njim je išao čovjek koji je imao amamu s dva kraja i govorio: To je otpadnik od svoje vjere. Lažljivac! Taj čovjek je slijedio Poslanika, s.a.v.s., gdje god bi on išao. Pitao sam ko je on, pa su mi rekli: To je njegov amidža Ebu Leheb. Već je navođena predaja da je Poslanik, s.a.v.s., pozivao plemena. Taberani bilježi od Tarika ibn Abdillaha da je rekao: Bio sam na tržnici Zi l-medžaz kada je naišao neki mlad čovjek koji je bio zaogrnut crvenim ogrtačem. Govorio je: Ljudi, recite Nema boga osim Allaha i uspjet ćete. Iza njega je išao čovjek okrvavljenih stopala i potkoljenica i govorio: Ljudi, on je lažac i nemojte ga slušati. Ja sam pitao: Ko je ovo? Rekli su mi: To je mladić iz Benu Hašima koji tvrdi da je Allahov Poslanik, a onaj drugi mu je amidža Abdu l-uzza. Ahmed bilježi od nekog čovjeka iz Benu Malika ibn Kinaneta da je rekao: Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., na tržnici Zi l-medžaz kako je obilazi i govori: Ljudi, recite La ilahe illellah, uspjet ćete. Ebu Leheb je bacao na njega prašinu i govorio: Ne dozvolite da vas zavede ovaj od vaše vjere. On hoće da ostavite vaša božanstva, da ostavite i Lata i Uzzaa. Poslanik, s.a.v.s., mu nije pridavao pažnju. Ja sam rekao: Opiši nam Poslanika, s.a.v.s., a on je rekao: Ogrnut u dvodjelni crveni ogrtač, osrednjeg rasta, mišićav, lijepog lica, izuzetno crne kose, svijetle puti, ravne kose. Poslanikov, s.a.v.s., poziv njegovoj najbližoj rodbini Ahmed bilježi od Aiše, r.a., da je rekla: Kada je objavljen ajet: I opominji rodbinu svoju najbližu (eš-šu ara, 214), Poslanik, s.a.v.s., stao je i rekao: Fatima, kćeri Muhammedova! Safija, kćeri Abdi l-muttalibova! Potomci Abdi l-muttalibovi! 16

19 Ne mogu vam nimalo pomoći kod Allaha, a od imetka tražite što hoćete. Muslim je jedinstven po ovoj predaji. Ahmed ga bilježi i od Alije, r.a., kada kaže: Kada je objavljen ovaj ajet: I opominji rodbinu svoju najbližu (Šu ara, 214), Poslanik, s.a.v.s., okupio je svoje ukućane i rodbinu. Okupilo ih se trideset. Svi su jeli i pili. Onda im je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko mi od vas garantuje da će me slijediti, i moju vjeru, pa da bude sa mnom u džennetu i da bude moj nasljednik u porodici? Neki čovjek je rekao: Allahov Poslaniče, ti si more. Ko može takvo nešto da prihvati? Dalje priča: Drugi je rekao...tri puta. Onda je to ponudio svim svojim ukućanima i Alija, r.a., rekao je: Ja. Ahmed bilježi od Alija ibn Ebi Taliba, r.a., da je rekao: Poslanik, s.a.v.s., okupio je, ili je rekao: Pozvao je Poslanik, s.a.v.s., potomke Abdi l-muttaliba. Bila ih je velika grupa i svi su oni jeli june i pili ferek (šesnaest ratlova, a jedan ratl oko dva i pol kilograma). On im je pripravio oko mudd hrane i oni su jeli dok se nisu zasitili. Hrana je ostala kao da niko nije ni jeo. Onda je rekao da mu se donese mali bokal. Svi su se napili a piće je ostalo kao da ga niko nije ni dodirnuo ili kao da niko nije ni popio. Onda je rekao: Potomci Abdu l-muttalibovi! Vama sam poslan posebno a ostalim ljudima općenito. Vidjeli ste u ovom ajetu ono što ste vidjeli. Ko će mi se, od vas, obavezati da će mi biti pobratim i prijatelj? Niko nije ustao, a onda sam ja ustao do njega, mada sam bio najmlađi od prisutnih. On mi je rekao da sjednem, a onda je tri puta ponovio poziv i svaki put sam ja ustajao. Svaki put mi je govorio da sjednem. Treći put je svojom rukom udario po mojoj ruci. Bezzar bilježi od Alija, r.a., da je rekao: Kada je objavljeno: I opominji rodbinu svoju najbližu (Šu ara, 214), Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ali, pripravi ovčiju nogu i pozovi mi Hašimoviće. Tada ih je bilo četrdeset., ili je rekao: Četrdeset manje jednog muškarca. Poslanik, s.a.v.s., pozvao ih je za sofru i postavio pred njih hranu. Svi su jeli i zasitili se, a među njima je bilo ljudi koji su mogli pojesti jare sami. Onda im je ponudio vrč s mlijekom i pili su dok se nisu napili. Jedan od pozvanih je rekao: Ono što smo doživjeli je kao čarolija. Smatraju da je to bio Ebu Leheb. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ali, pripravi ovčiju nogu i lončić mlijeka. Alija priča: I ja sam to uradio. Oni su jeli kao i prvi dan i pili kao što su pili i prvog dana, a iza njih je ostalo hrane i pića kao i prvog dana. Neko od njih je rekao: Ono što smo vidjeli je kao čarolija. Poslanik, s.a.v.s., rekao mi je: Ali, okupi mi Hašimoviće. Ja sam ih pozvao i oni su jeli i pili. Poslanik, s.a.v.s., pitao ih je: Ko će od vas da podmiri moje dugove? Ali priča: Ja sam šutio a šutjeli su i ostali prisutni. Poslanik, s.a.v.s., ponovio je pitanje. Ja sam rekao: Ja, Allahov Poslaniče. On je rekao: Ti, Alija. Ti, Alija. Ibn Ebi Hatim bilježi slično značenje, samo što kod njega stoji i: Pa je rekao: Ko će od vas da podmiri moj dug i da bude moj nasljednik u mojoj kući? Ali priča: Svi su šutjeli i šutio je i Abbas, r.a., bojeći se da se to ne odnosi i na njegov imetak. Ja 17

20 sam šutio zbog Abbasovih godina. Poslanik, s.a.v.s., pitao je i drugi put i Abbas je šutio, a onda sam ja rekao: Ja, Allahov poslaniče. A tad sam bio najjadniji među njima, krmeljavih očiju, velikog i nadutog trbuha i tankih nogu. Poslanikov, s.a.v.s., poziv na putovanju Ahmed (4/74) bilježi od Ibn Sa da, r.a., a Sa d je bio onaj koji je ukazao Poslaniku, s.a.v.s., na put do Rukubeta, poznate uzvisine između Mekke i Medine: Pričao mi je moj otac da im je došao Poslanik, s.a.v.s., u društvu Ebu Bekra. Ebu Bekr je kod nas imao kćer na dojenju, a Poslanik, s.a.v.s., htio je prečicu do Medine. Sa d mu je rekao: Evo puta preko Rukube. Uz njega su bila dva lopova iz Eslema. Oni su se zvali Muhanan (poniženi), pa ako hoćeš, unajmit ćemo ti ih. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Uzmi ih za nas. Sa d priča: Izašli smo i, kada smo poodmakli, jedan od njih je rekao onom drugom: Ovo je Jemenac. Poslanik, s.a.v.s., ih je pozvao i ponudio im islam. Oni su primili islam, a Poslanik, s.a.v.s., ih je pitao kako se zovu. Oni su rekli da se zovu Muhan, i jedan i drugi s istim imenom, u značenju poniženi, zanemareni. Posalnik, s.a.v.s., rekao je: Ne, nego ste vi Mukriman, dvojica počašćenih. I rekao im je da mu dođu u Medinu. Hakim, Ebu Abdillah Nejsaburi, bilježi od Ibn Omera, r.a., da je rekao: Bili smo s Poslanikom, s.a.v.s., na putovanju i primijetili smo nekog bedeviju kako ide prema nama. Kada nam se primakao, Poslanik, s.a.v.s., ga je pitao: Kuda ideš? On mu je rekao: Idem svojima. A da li bi želio kakva dobra?, pitao je Poslanik, s.a.v.s. Čovjek je pitao: A kakva? Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: Svjedočiš da nema boga osim Allaha jedinog, koji nema ortaka i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Čovjek je pitao: A imaš li kakav dokaz za to što govoriš? Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Imam ovo drvo. Poslanik, s.a.v.s., pozvao je drvo koje je bilo na drugoj strani doline. Drvo je krenulo Poslaniku, s.a.v.s., pužući i parajući zemlju i stalo pred Poslanika, s.a.v.s. Poslanik ga je tri puta pitao da li je istina ono što je rekao i drvo je sva tri puta potvrdno odgovorilo, a onda se vratilo na svoje mjesto. Beduin se vratio svom plemenu i rekao: Vratit ću se svom plemenu i dovest ću ti ih ako me budu slijedili, u protivnom, doći ću ti sam i ostati uz tebe. Ibn Sa d (4/242) bilježi od Asima Eslemija da je rekao: Kada je Poslanik, s.a.v.s., napustio Mekku i krenuo prema Medini i kada je došao u Gumejm (Gamim), dolina na dva konaka od Mekke, došao mu je Burejde ibn Hasib i Poslanik, s.a.v.s., mu je ponudio islam. Ovaj je prihvatio zajedno sa svojim društvom. Njegovih saplemenika je bilo oko osamdeset porodica. Poslanik, s.a.v.s., klanjao je jaciju, a oni su klanjali iza njega. 18

21 Sejjid Muhammed Alevi el-haseni ŠEREFU L-UMMETI L-MUHAMMEDIJJE Vrijednost gradnje mesdžida i džamija Od počasti Muhammedovog, a.s., ummeta je i specifičnost ove zajednice u vezi s mesdžidima (džamijama). O vrijednosti njihove gradnje i odlazaka u mesdžide i džamije govore mnogobrojni hadisi. Između ostalog, garantuje se kuća u džennetu onome ko sagradi mesdžid. Osman ibn Affan, r.a., prenosi da je čuo kada je Resulullah, a.s., rekao: Ko sagradi džamiju (mesdžid) tražeći time Allahovo zadovoljstvo, Allah će mu poput nje sagraditi (kuću) u džennetu. (Buhari i Muslim) Omer, r.a., prenosi da je čuo Resulullaha, a.s., kada je rekao: Ko sagradi džamiju (mesdžid) u kojoj će se spominjati Allahovo ime, Allah će mu sagraditi kuću u džennetu. (Ibn Madže) Et-Taberani bilježi hadis: Ko sagradi kuću u kojoj će se ibadet činiti Allahu iz halal imetka, Allah će mu sagraditi kuću u džennetu od bisera i safira. (et-taberani fi l-evsat) Čišćenje džamija Od počasti je i vrijednost onoga ko mete i čisti džamije i mesdžide. Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: Pokazane su mi nagrade mog ummeta, čak i trunčica koju čovjek iznese iz mesdžida. U hadisu koji prenosi Ebu Seid el-hudri, r.a., se navodi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: Ko iznese neprijatnost iz mesdžida, Allah će mu sagraditi kuću u džennetu. (Ibn Madže) Odlazak u džamije Ubejj ibn Ka b, r.a., je ispričao: Bio je jedan čovjek koji je, koliko ja znam, živio najudaljenije od džamije. Nijedan namaz ga nije mimoišao a da nije bio u džamiji. Pa sam mu rekao: Kada bi sebi kupio magarca da ga jašeš po tmini i po vrelini. Reče: Ne veseli me da mi je kuća blizu džamije, nego ja želim da mi budu upisani moji koraci dok idem u džamiju i kad se vraćam iz nje svojoj porodici. Pa mu je Poslanik, a.s., rekao: Sve ti je to Allah objedinio/ podario. (Muslim) Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: Ko se očisti u svojoj kući a potom krene u Allahovu kuću kako bi obavio Allahov farz, njegovi koraci su takvi da se jednim briše grijeh a drugim povećava stepen. (Muslim) Burejde el-eslemi, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: Obraduj one koji koračaju po mraku u džamije/mesdžide svjetlošću na Kijametskom danu. (Ebu Davud i et-tirmizi) 19

22 Ibn Adžîbe el-haseni EL-BAHRU L-MEDID Sura EL-HUMEZE (Klevetnik) U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Teško svakom klevetniku podrugljivcu, koji blago gomila i prebrojava ga, i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti! A ne valja tako! On će sigurno biti bačen u hutamu! A znaš li ti šta je hutama?! Vatra Allahova razbuktana, koja će do srca dopirati. Ona će iznad njih biti zatvorena, plamenim stubovima zasvođena. Uzvišeni Hakk kaže: 1. Teško svakom klevetniku podrugljivcu Teško onome ko ponižava ljude, ko je zabavljen time da ljudska dostojanstva skrnavi. Ibn Džuzejj veli da je ajet općenito vezan za svakog onoga ko nalazi mahane ljudima i ruši njihova dostojanstva. Oba izraza (humeze i lumeze) su u obliku hiperbole, tj. ko mnogo kleveće i stalno se podruguje. O značenju ovih dviju riječi postoji nekoliko mišljenja, pa neko veli da je hemz u prisustvu a lemz u odsustvu, dok neko veli suprotno. Neko opet veli da je hemz rukom a lemz jezikom. A ima i mišljenja da ove dvije riječi označavaju isto. Sura je objavljena u vezi s el-ahnesom ibn Šurejkom, jer se on mnogo bavio ljudskim dostojanstvima. Rečeno je da se ajeti odnose na Umejju ibn Halefa, a neki misle i da se radi o el-velidu ibn Mugiri. Međutim, izraz obuhvata svakog onoga ko ima ova svojstva. Oblik riječi (fu eletun humezetun lumezetun) ukazuje na običaj koji se stalno ponavlja. Njegove riječi: 2. koji blago gomila i prebrojava ga iz bojazni za životnim nedaćama i crnim danima. 3. i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti! Da će ga ostaviti vječnim na dunjaluku, da neće umrijeti, a što je aluzija na dobra djela koja njenom vlasniku donose vječno uživanje. Međutim, imetak nikog nije učinio vječnim, nego se vječnost postiže znanjem i dobrim djelima. U tom kontekstu je Ali, kerremellahu vedžhehu, rekao: Umrli su rizničari imetka još dok 20

23 su živi, a učenjaci su vječni sve dok vrijeme postoji. Njegovo mišljenje ( i misli da će ga blago ) je vezano ili za vječnost na dunjaluku ili na ahiretu, kao što je onaj vlasnik vrta rekao: Ne mislim da će ovaj ikada propasti, i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći. (el-kehf, 35 36) 4. A ne valja tako! Ovo je odvraćanje od njegovog mišljenja. On će sigurno biti bačen u hutamu! To jest u vatru koja krši sve ono što se u nju ubaci. Šta je el-hutama 5. A znaš li ti šta je hutama?! Ovo je zastrašivanje njome. 6. Vatra Allahova razbuktana To je Allahova vatra koja plamti po Allahovom naređenju i Njegovoj vlasti. 7. koja će do srca dopirati. Znači, ona će ući u njihovu nutrinu sve dok ne prodre u njihova prsa i ne dopre do njihovih srca, do središta njihovih srca (ef ideh). U čovječijem tijelu nema ničega prefinjenijeg od njegovog fuada (središta srca). I ništa poput njega ne osjeća ni najmanji bol koji ga dotakne. Pa kakvo će biti stanje kada do njega dopre džehenemska vatra i zahvati ga?! 8. Ona će iznad njih biti zatvorena, 9. plamenim stubovima zasvođena. Iznad njih će se vrata pozatvarati, a potom će se ta vrata učvrstiti plamenim stubovima. Učvršćenje u učvršćenju. U hadisu se navodi: Vjernik je oštrouman i razborit, staložen i pribran, ne žuri, učen, pobožan, a dvoličnjak je klevetnik, podrugljivac, razbuktan poput noćnih drva, ne vodi računa odakle zarađuje i u šta troši. Išaret: Teško onome koga zabavljaju tuđe mahane od mahana njegovog nefsa! El-Vertedžebi veli: Teško je zastor za onoga koji ne vidi stvari okom prethodne odredbe (kader), pa se zabavlja tuđim dostojanstvima zavideći im, i kome je glavna briga zgrtanje imetka i uskraćivanje istog onome kome je imetak nužan i potreban. A Njegove riječi: koji blago gomila i prebrojava ga su pokuda za onoga koji gomila imetak i prebrojava ga ma ko on bio. I pravo je čudo što dobri ljudi današnjice skupljaju velika bogatstva a misle da će postići visoke duhovne stepene. To je očita greška! Pa kako da se nađe zdravo srce uz dunjalučku prljavštinu?! Kako da se srce očisti i da u njemu zasijaju svjetla dok su dunjalučke slike urezane u njegovo ogledalo?! Neki arif je rekao: Ibadet bogataša je kao namaz na đubrištu, a ibadet siromaha je u mesdžidima hadreta (prijema). I misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti! Tj. da će ga blago dovesti u beka (opstajanje s Allahom). Nikako! I kaže el-vertedžebi: Uzvišeni Hakk je opisao neznalicu koji misli da će ga imetak dovesti do Hakka. Neće, tako mi Allaha. Ne dolazi se Hakku osim s Hakkom! Ebu Bekr ibn Tahir je rekao: Misli da će ga njegov imetak dovesti do stupnja vječnosti (mekamu l-huld). Nikako! Bit će on bačen u hutamu, koja će polomiti i zdrobiti sve ono na što naiđe, a ona je ljubav prema dunjaluku koja ništi sve ono što se ubaci u srce od slasti robovanja i spoznaje, pa ne ostane ni truna svjetlosti, a to je Allahova vatra razbuktana koja do srca dopire, pa uništava ono što u srcima ima od imana i spoznaje. Ona će iznad njih biti zatvorena, a to znači da ih je dunjaluk prekrio i da ih je potpuno zatvorio, pa je postao njihovom najvećom preokupacijom i vrhuncem njihovog znanja. I veli el-vertedžebi: Allah ima dvije vatre: vatru potčinjavanja (kahr) i vatru blagosti (lutf). Vatra Njegovog potčinjavanja je udaljavanje srca onih koji negiraju duhovni put (tj. munkira) s poljana Njegovog veličanstva. A vatra Njegove blagosti su vatre Njegove ljubavi u srcima Njegovih evlija, zaljubljenika i arifa. A zatim dodaje i da je Džafer rekao: A kada se vatre ljubavi raspale u srcu mu mina, onda one spaljuju svaku ambiciju koja je vezana za ono što je mimo Allaha i svaki spomen osim spominjanja Njega. A s Allahom je uputa. Ve sallallahu ala sejjidina Muhammedin ve alihi ve sahbihi ve sellem! 21

24 Allame el-munavi FEJDU L-KADIR Voda, paša i vatra Poslanik, a.s., je rekao: Tri stvari se ne smiju zabraniti i uskratiti drugom: voda, paša i vatra. (el-džamiu s-sagir, 3485) Komentar: Niko nema pravo da zabrani nešto od ovoga. Voda bunarska je zajednička svim ljudima. Onaj ko je iskopao bunar je samo jedan od ljudi. Ako je iskopao bunar od svojih sredstava, ili ga kupio, onda je to njegovo vlasništvo, a ako je to uradio za zajedničku korist, on ima pravo prvenstva na korištenje. Višak je obavezan da prepusti svima onima kojima je potrebna voda, bez obzira na to da li je bunar kupljen ili je zajednički. Korištenje paše trave, misli se na travu koja raste sama od sebe, niko nema pravo da u pustoj poljani zabranjuje čobanima i njihovim stadima. To je nepravda. Ako se radi o travi koja je nikla na zemljištu koje čovjek posjeduje, i koje je njegovo vlasništvo, i koje on održava i navodnjava, šafijski mezheb dozvoljava takvom da prodaje sijeno i travu. Vatra, misli se na kamenje kojim se može upaliti vatra, se neće nikome uskraćivati. Ali ako je čovjek upalio vatru, ima pravo da uskrati glavinju, ali nema pravo da uskrati nekome da upali granu na njegovoj vatri ili da upali svežanj trave, jer to neće umanjiti vatru. Autor Udde kaže: Kada bi čovjek zapalio vatru od granja i drveta u pustinji, nema pravo zabraniti bilo kome da se okoristi tom vatrom. Ako bi sakupio drvo koje je njegovo vlasništvo i zapalio vatru, onda ima pravo da spriječi drugog da se koristi njome. Očekuj Smak svijeta Poslanik, a.s., je rekao: Kada tri stvari doživiš i vidiš, očekuj Smak: propadanje izgrađenog i građenje propalog, postajanje pozitivnog nepoželjnim a negativnog poželjnim i čovjekovo poigravanje s povjerenjem i emanetom kao što se deva poigrava s drvetom. Komentar: (el-džamiu s-sagir, 3491) Kada budeš doživio ove tri stvari, ubrzo će nastupiti Smak svijeta. Ibn Kutejbe kaže da se pod rušenjem građevine smatra nešto slično onom što rade pojedini kraljevi tako što ruše dobre i stabilne građevine, a onda u pustari izgrade dvorove i zgrade bez ikakva opravdanja, kako bi zadovoljili svoje prohtjeve. Zatim, kada pozitivno postane nepoželjno a negativno postane poželjno, tj. kada to postane način života kod ljudi. Onaj ko ljudima bude kazivao šta je dobro i poželjno, bit će njihov neprijatelj i oni će smatrati da im želi zlo, pa će ga vrijeđati i izbjegavati. Onaj ko ljude bude odvraćao od hrđavog, oni će ga smatrati neprijateljem i smatrat će da radi protiv njih i da im zabranjuje i odvraća ih od nečega što je poželjno. Mrzit će ga i izbjegavati. I, na kraju, treći znak nastupanja Smaka svijeta je kada se ljudi budu poigravali i ismijavali s emanetom i povjerenjem kao što se deva poigrava s drvetom, koje savija i lomi kako hoće. 22

25 Naklonost brata Poslanik, a.s., je rekao: Tri stvari ti priskrbljuju naklonost brata: nazovi mu selam kada ga sretneš, napravi mu mjesto na sijelu i zovi ga onako kako mu je najdraže da ga zovu. (el-džamiu s-sagir, 3490) Komentar: Troje će ti priskrbiti simpatije tvoga brata u islamu da ga poselamiš kada ga sretneš u putu; da mu napraviš mjesto na sijelu kada ti dođe i da ga zoveš onako kako mu je najdraže, pa bilo da je to imenom, nadimkom ili titulom. Očito je da je ovaj hadis smatrao cjelovitim, mada je stanje drugačije. Ostatak hadisa je zabilježen kod Bejhekija i glasi: I tri stvari su odvratne: kada prigovaraš ljudima ono što i sam radiš, kada vidiš kod ljudi ono što ne vidiš kod samog sebe kao negativno i kada uznemiravaš svog sagovornika onim što te se ne tiče. Obilježja sreće Poslanik, a.s., je rekao: Tri su obilježja sreće, a tri nesreće. Obilježja sreće: dobra žena (supruga) kada je vidiš, diviš joj se, a kada si odsutan, siguran si za nju i za svoju imovinu; dobra jahalica koja će ti omogućiti da pratiš svoje prijatelje i suputnike te kuća koja je prostrana i koja se posjećuje. Tri su znaka nesreće: supruga čija te pojava razočara koja je pružila svoj jezik protiv tebe, a ako si odsutan, nisi siguran ni za nju ni za svoju imovinu; jahalica koja je nevaljala ako je udariš, izmorit će te, a ako je ostaviš, neće te dovesti do tvojih prijatelja i kuća koja je tijesna i koja se ne posjećuje. (el-džamiu s-sagir, 3508) Komentar: Tri su pokazatelja sreće: supruga koja je pobožna, čestita, lijepa i čedna, koja te neće prevariti bludom s drugim, niti će se dotjerivati i dogoniti nekome i slično, niti će te potkradati ili rasipnički se odnositi spram tvog imetka; pitoma i brza jahalica koju je lahko voditi i komandovati njome i koja će moći pratiti tvoje prijatelje bez napora i teškoće; kuća koja je prostrana i zadovoljava potrebe onog ko je u njoj, a to se razlikuje shodno različitosti osoba i njihove situacije. Tri su pokazatelja nesreće: hrđava žena koja te razočara svojom pojavom zbog ružnog izgleda ili postupaka, koja te vrijeđa hrđavim govorom i riječima; spora i lijena životinja ako je udariš da požuri, izmorit će te, a ako je pustiš da sama ide, neće moći pratiti tvoje saputnike nego ćeš zaostati za njima: tijesna kuća koja se rijetko posjećuje i malo ko u nju navraća, a to je shodno čovjeku i njegovim potrebama, jer se može desiti da neka kuća bude nekome tijesna ali je nekom drugom prostrana. 23

26 Emina Ćeman OSOBINE VJERNIKA I VJERNICA Poslušni i poslušne Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio. (el-ahzab, 35) Nakon muslimana i muslimanki, mu mina i mu minki, Allah, dž.š., nagradu obećava i poslušnim vjernicima i vjernicama. Naime, ovako arapsku riječ kunût (u kontekstu ovog ajeta) prevodi naš prevodilac Kur ana Besim Korkut. Tako su kanitûn poslušni, a kanitât poslušne. No, tu su i neka ostala značenja riječi kunût: šutnja; dova i tespih; namaz; dova u namazu; skrušenost i priznavanje robovanja; (dugo) stajanje u namazu i tako dalje. Ibn Menzur u svom djelu Lisanu l- Areb kaže: Osnova značenja riječi kunût je pokornost (ta ah), kao što je slučaj u kur anskim riječima wel-kanitine wel-kanitati (naš predmetni ajet). Istog mišljenja je bio i prvak tumačenja Kur ana hazreti Ibn Abbas, koji je rekao: Kunût je pokornost Allahu. Značenje riječi kunût u Kur anu Riječ kunût se spominje u osam sura, na 12 mjesta, a njeno značenje se određuje prema pojedinom kontekstu kur anske rečenice. Evo nekih primjera: 24

27 Kunût, u devetom ajetu sure uz- Zumer, znači klanjanje kada se kaže: Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga (...)? Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju! Šejh Ismail Hakki kaže da se u ovom ajetu spominje kânit kao onaj koji stoji na namazu cijele noći jer on veoma dobro osjeća noćne sate, budući da mu se stajanje zbog noći čini dužim. On na taj način iskazuje pokornost Allahu, dž.š., praveći veći napor. Bitno je napomenuti da se pod kunûtom posebno podrazumijeva dugo stajanje na kijamu, u vezi s čim je Poslanik, a.s., rekao: Najbolji namaz je salatu l-kunût (namaz dugog stajanja), a hazreti Ibn Abbas: Ne znam većeg kunûta od učenja Kur ana u toku kijama. Kunût znači šutnju prema predaji koja se veže za es-sudija u kojoj je on rekao: Kunût znači klanjati Allahu, govoreći samo ono što je naređeno da se u namazu uči. Istim tragom, od hazreti Ibn Mes uda, se prenosi da je rekao: Stajali smo u namazu i pričali istovremeno, pa bi jedan ashab znao upitati drugoga o nečemu a ovaj bi mu odgovorio, ili smo odgovarali na selame jedni drugima. Jednom sam tako došao i nazvao selam a niko mi od ashaba koji su klanjali nije odgovorio, pa me je to začudilo. Kada je Poslanik, a.s., završio, rekao mi je: Meni nije zabranjeno da odgovorim na tvoj selam, ali nam je naređeno da namaz klanjamo kao kanitûn, tj. da ne govorimo u njemu. U većini slučajeva kunđt znači pokornost. Zapravo, pokornost je i temelj ostalim ibadetima. Tako se u suri et-tahrim hazreti Merjema naziva jednom od kânitina. Njoj je pokornost bila svakodnevnica. Zanimljivo je to da je opisana svojstvom pokornosti u muškom rodu, ne u ženskom. Mufessiri kažu da je to zbog toga što njena pokornost i predanost nije bila ništa manja od pokornosti istaknutih muškaraca. Poznat je hadis u kojem Poslanik, a.s., kaže: Mnogi su se muškarci upotpunili, a od žena samo četiri: Asija žena faraonova, Merjema majka Isaova, Hatidža kći Huvejlidova i Fatima kći Muhammedova. Hadiski autoritet Ibn Hadžer el- Askalani o značenju riječi kunût kaže: Kunût u sebi objedinjuje razna značenja: to je dova u namazu u određenom dijelu kijama, tako da u ovom smislu kijam obuhvata više značenja dovu u namazu, ali bez pričanja u njemu osim spominjanja Allaha na način pokornosti, robovanja, skrušenosti (...) Ima nekoliko različitih verzija kunut-dova koje se najčešće uče na trećem rekatu vitra, među kojima je najpoznatija ona koja je uobičajena kod nas, a koja znači: Bože! Mi samo od Tebe pomoć tražimo, od Tebe oprosta tražimo i od Tebe uputu tražimo! Mi Tebi vjerujemo, Tebi se s tevbom obraćamo, u Tebe se pouzdajemo! Tebe hvalimo svakim dobrom, zahvaljujemo Ti na Tvojim nimetima, a nismo prema Tebi nezahvalni i nevjerni! Mi odbacujemo i ostavljamo onoga ko griješi prema Tebi. Bože! Mi samo Tebe obožavamo, Tebi namaz klanjamo i Tebi na sedždu padamo! Tebi žurimo, za Tobom žudimo i Tebi služimo! Nadamo se Tvojoj milosti, a bojimo se Tvoje kazne! Tvoja će kazna, zaista, stići nevjernike! Primjeri kânita u Kur anu Kunût je svojstvo poslanika, naprimjer Ibrahima, a.s. (en-nahl, 120); svi su Allahu, dž.š., pokorni (er-rum, 26); svojstvo kânita (poslušnih) je skrušenost u namazu i činjenje dova (ez-zumer, 9); hazreti Merjemi je naređeno da bude poslušna (Ali Imran, 43); obraćanje Poslanikovim, a.s., suprugama da budu pokorne Allahu i Poslaniku (el-ahzab, 31); kunût je neophodno svojstvo vjernika i vjernica (kao što je slučaj u našem predmetnom ajetu). Kunût je tâ ah Kunût je tâ ah to su riječi Ibn Abbasa, r.a., koje smo spomenuli na početku. Dakle, kunût je pokornost. Razmotrimo pobliže ovaj termin. Tâ ah je pokornost Božijim naredbama s potpunim prihvatanjem. Pokornost Allahu, dž.š., je apsolutna pokornost, kao i pokornost Poslaniku, a.s. Postoje i još neke pokornosti: ulu l-emru (vlasti), roditeljima, supružniku, ali su to sve ograničene pokornosti koje su uslovljene time da se ne suprotstavljaju naredbama Allaha i Poslanika, a.s. Pokornosti koje su zabranjene i pokuđene su pokornost nevjernika i licemjera, pokornost egu, kumirima, šejtanu, lažovima i slično. 25

28 HILJADU I JEDNA KAP Sultan učenjaka Izzuddin ibn Abdusselam (preselio 660/1262 u Kairu) znalac šafijskog fikha poznat kao Sultanu l-ulema (Sultan učenjaka), jako poštovan od strane savremenih pravnika, bio je čovjek vrlo širokog znanja i strogog suda. Počevši od jednog toma el-kavaidu l-kubra/kavaidu l-ahkam bio je pisac tridesetak dragocjenih djela od kojih je većina objavljena. Ibn Abdusselam je rođen godine u Šamu (Damask), gdje je završio obrazovanje i posvetio se aktivnostima nauke, te je godine otišao u Kairo. Srdačno ga je dočekao ejubijski sudija Nedžmuddin Ejjub, te je uz zadatak govorništva imenovan i za sudiju Egipta. Pripadnici islama su sa svih strana dolazili kod njega kako bi ga upitali za pojedine propise i okoristili se njegovim znanjem. U to vrijeme je po određenom pitanju prvo izdao jednu fetvu, a potom je shvatio da je pogriješio. Na to je u Kairu i drugim oblastima pozvao telala da obavijesti o grešci: Kome je Abdusselam dao tu i tu fetvu, neka tako ne radi, jer je pogrešno! Fahruddin Osman, vezir vladara Nedžmuddina Ejjuba, je dao da se na vrhu jednog mesdžida napravi soba za bubnjeve. Kada je Sultan učenjaka ovo čuo, pokupio je nekoliko ljudi i otišao srušiti tu sobu. Objavio je da vezir gubi pravo na vlast i sam je dao otkaz od zvanja sudije. Vladar Nedžmuddin Ejjub se prepao da će Ibn Abdusselam držati govore koje bi mu dovele u pitanje moć, pa ga je skinuo i s pozicije govorništva, te ga imenovao učiteljem u novoj medresi Salihijje. Od tada je bio zauzet naukom i pisanjem djela u medresi i kući. U vrijeme Ibn Abdusselama jednom je nastala velika nestašica. Njegova žena je tražila da za njenu jednu skupocjenu haljinu kupi nekih namirnica. On je otišao i prodao je. Kada se vratio rekao je ženi: Kupio sam jednu baštu u džennetu. Kada sam vidio patnju naroda, pare od haljine sam podijelio. Žena mu je rekla: Allah da te nagradi hajrom svakim dobrom. Ibn Abdusselam je u djelu el-kavaidu l-kubra o slušanju svirke prilikom druženja rekao: Ovakvo stanje znači miješanje dobra i zla, koristi i štete, sevapa i grijeha. Možda i sevap ovoga ne može pokriti njegove grijehe. Ibn Abdusselam: el-kavaidu l-kubra (Damask 2000), 1/9 31, 2/352; Tabakatu š-šafijjeti l-kubra, 4/354 58; Fevatu l- Vefejat, 2/350 52; es-sujuti: Husnu l-muhadara (Bejrut 1997), 1/

29 Mudžtehid ibn Dekik el-id Veliki poznavalac fikha i hadisa Tekijuddin Muhammed ibn Dekik el-id (preselio 702/1302 u Kairu) je rođen za vrijeme dok su njegovi roditelji putovali na hadždž, na brodu na Crvenom moru (625/1228). Babo ga je uzeo u naručje i s njim učinio tavaf oko Kabe, te uzvišenog Allaha molio za njega da bude obdaren znanjem. Ibn Dekik el-id je kao plod ove primljene dove odrastao u Egiptu u gradu Kus. Prvo je tamo naučio malikijski fikh od oca Ali ibn Vehba, zatim je otišao u Kairo i naučio šafijski fikh od Izzuddina ibn Abdusselama. Došao je na stepen da u mladim godinama donosi fetve iz dva mezheba. Postao je, uz mnogo stečenog znanja iz mnogobrojnih oblasti, veliki tumač vjerskih propisa (mudžtehid). Dugo je radio poučavajući ljude i učenike. Vremenom je, iako to nije želio, postao kadi l-kudat (vrhovni sudija/kadija). Između dvadesetak djela koje je napisao najpoznatije je Ihkamu l-ahkam, koje sadrži četiri stotine dvadeset i sedam hadisa. Ovaj veliki znalac je noći provodio u nauci i ibadetu, gdje bi za noć čitao tom ili dva knjiga. Tek nakon klanjanja duhanamaza bi se malo odmarao. To mu je bila praksa četrdeset godina. Djelo od trinaest tomova eš-šerhu l-kebir velikog šafijskog alima Rafija je kupio za hiljadu dirhema i dok ga nije doveo do korica dnevno je klanjao samo farz-namaze, bez nafila. Uz malo govora, nije odvajao nimalo vremena za praznu priču. Bio je, također, jako striktan kad je čistoća u pitanju. Rekao je: Nisam imao riječi niti djela zbog kojeg se stidim stati pred Gospodara. Emir Bajbars je tražio fetvu od sudije Ibn Dekik el-ida o sakupljanju pomoći od naroda za postavljanje trupa protiv Mongola. On mu je ovako odgovorio: Našim ljudima iz vlade je imetak ogroman. Za miraz kćerima prave odjeću punu bisera i zlata. Čak i obruči na kupatilima su im od čistog srebra. U ovoj situaciji dok se ne potroše ukrasi kako da bude halal uzimati od imetka naroda? Vallahi, ne može! Ne smije se uzeti niti jedan dirhem. Ibn Dekik el-id: Ihkamu l-ahkam, (Beyrut 1995), 15 35, 392; Tabakatu š-šafiijje, 5/115 18; Tekijuddin el-makrizi: el-mukaffa l-kebir (Bejrut 2006), 6/ ; el-kevakibu d- Durrijje, 3/ Razumijevanje Ibn Arebija Jedan od velikih evlija Muhjuddin ibn Arebi je rođen u Andaluziji (560/1165). Na vječni svijet je preselio u Šamu (638/1240). Napisao je više od pet stotina djela, ali je manjina dospjela do nas. Od svih ovih djela najzanimljivija djela su Fususu l-hikem i Futuhat Mekkijje. Zbog svojih čudesnih tumačenja naišao je na mnoge kritike. Tačno je da su zaista pojedine stvari o kojima je pisao teško shvatljive, jer njegova djela i nisu za svakoga. Kako pripovjeda jedan od velikih znalaca fikha Ibn Hadžer el-hejtemi, jedan od učenjaka je u njegovom pristustvu konstantno pobijao i loše govorio o Ibn Arebiju. Jedne prilike se teško razbolio od neke vrste gušenja. Zbog ove bolesti nije mogao jesti niti spavati. Kada mu je Ibn Hadžer rekao da bi razlog ovakve bolesti moglo biti pobijanje jednog znalca, on je i njega napao. Poslije se povukao i rekao: Izgleda da govoriš istinu. On mu reče: Onda se pokaj što si ga pobijao i ogovarao, možda ti bude lijek. On reče: Kajem se i više neću to činiti. Istog trenutka je ozdravio i počeo je jesti i spavati. Nakon nekog vremena neko od simpatizera Ibn Arebija je došao i počeo pred njim hvaliti Ibn Arebijeve kvalitete. Čovjeku koji se pokajao opet poraste bijes i srdžba, te odmah reče: Budite mi svjedoci, ja njega nastavljam pobijati. Čovjekova bolest se vratila u mnogo goroj formi i dovela ga do smrti. Opet, bio je jedan čovjek u Šamu. Sam je sebi zadao zadatak da dnevno deset puta prokune Ibn Arebija. Na kraju je umro. Ibn Arebi je učestvovao u njegovoj dženazi. Kada je došao kući okrenuo se prema kibli. Tada mu je bio gotov ručak, ali nije jeo. Do akšama je ostao u tom stanju. Napokon je ustao sretan i tražio večeru. Kada je upitan za razloge ovakvog stanja rekao je: Obećao sam Allahu da neću ni jesti ni piti dok se ovom čovjeku koji me je kleo ne oprosti. Proučio sam mu sedamdeset hiljada puta la ilahe illellah. I Allah mu je oprostio. El-Kevakibu d-durrijje, 2/513 20; Sijeru Alaimu n-nubela, 23/48 49; el-kurtubi: Fevatu l-vefejat (Beyrut 1974), 3/425 40; Selahuddin es-safadi: el-vafi bil-vefejat, 4/

30 Ali Tantavi SUVER VE HAVATIR NOVA GODINA Kada sam sjeo da napišem ovo poglavlje, nisam imao predstavu o čemu da pišem. Pogledao sam u kalendar obješen na zidu te našao temu. Temu nova godina. Da li vam prođe prvi dan prvog mjeseca u godini kao i ostali dani? Putnik pređe određen dio puta pa se zaustavi da se odmori, te se osvrne da vidi koliko je prešao i pogleda ispred sebe da vidi koliko je ostalo. Trgovac, kada završi godina, izmjeri robu i izračuna zaradu kako bi znao šta je zaradio a šta izgubio. Nova stanica Ovo je nova stanica. Stojimo na njoj a idemo putem života, a druga godina prolazi kroz vrijeme. Pa zar nećemo zastati u njoj jedan sahat i razmisliti, prisjetiti se, obračunati i razmotriti? Danas je 1. muharrem hidžretske godine. Gledamo u njega ujutro pa ga vidimo dugim danom koji će se prostrijeti ispred nas. Možemo da radimo u njemu što hoćemo, naslađujemo se u njemu dunjalukom ako hoćemo i ponesemo što želimo za drugi svijet. Pa kada nastupi večer, a ode dan, ne možemo da se vratimo i okoristimo od njega niti da uživamo u njemu. Smatramo ga vječnim pa se rasipamo njegovim minutama kao što se rasipnik rasipa imetkom i gubimo njegove sahate, ali ga ne nalazimo dok ga ne izgubimo. Samo što počne, završi i nestane, i nikada se ne vrati. Sjetite se sada 1. muharema hidžretske godine. Vidjeli smo ga, nakon što smo ga dugo čekali i pripremali se da u njemu mnogo dobra napravimo. Pa gdje je taj dan danas? Gdje je 1. muharem hidžretske godine? Gdje su prvi muharremi koji su prošli ili koje smo prošli prije? Šta nam je od njih ostalo? Prođe godina, poslije nje dođe nova, pa ko ne uradi dobro u njoj uradit 28

31 će u onoj koja slijedi. Ako ne učiniš dobro danju, pa imas noć kao naknadu, učini u noći. Sezone su jedna za drugom. Ako izgubiš i propustiš jednu da ne posiješ u njoj, pa posij u onoj koja slijedi. Ako padneš ispit u junskom roku, pa imaš septembarski. To ti je zamjena dok si živ, ali da li znaš koliko ćeš ostati živ? Prođe godina a ti misliš da si je živio, a u stvarnosti bila ti je mrtva. Ne čudite se ovim riječima i pustite me da vam objasnim primjerom. Ti si kao službenik koji je dobio godišnji odmor mjesec dana. Kada prođe deset dana odmora izgubi dest dana od mjeseca pa mjesec postane dvadest dana, pa kada prođe dvadest, mjesec postane deset, a kada mjesec čitav prođe nestane odmora kao da ga nije ni bilo. Zar mislite da filozofiram? Ne, tako mi Gospodara, samo opisujem stanje. Kad god dobijemo još jednu godinu životnog vijeka, izgubili smo godinu života u stvarnosti, sve dok ne skonča život i dođe određeni čas pa dočekamo drugi život koji počinje smrću. Otvorio sam svoju knjigu Govor duše i pročitao poglavlje koje sam objavio u časopisu Risalet početkom pod naslovom Na vratima tridesetih. Da sam tada pomislio da ću ga čitati početkom 1966, vidio bih pred očima dugo vrijeme od dvadeset i osam godina. Gledam sada nakon što je prošlo to vrijeme i vidim ga kao dan i noć. Da sada pogledam unaprijed dvadeset i osam godina, tj. u vidio bih je veoma dalekom, ali onaj ko bude tada čitao ovo poglavlje vidjet će da je ova godina bila kao juče. Mi nadom širimo budućnost! A šta je to budućnost kojoj žudimo i za koju se zalažemo? Kada sam bio student, budućnost mi je bila da dobijem diplomu pa mi je, kada sam je dobio, budućnost postala kako doći do posla. Kada sam i zaposlenje dobio, budućnost mi je postala građenje porodice, kuće i potomstva; kada sam se oženio i kuću podigao i potomstvo dobio, budućnost mi je postala u unapređenju, slavi, većoj zaradi, knjigama i časopisima. Kada sam i to postigao, uz Božiju pomoć, jedina budućnost o kojoj razmišljam je da me Allah, dž.š., prosvijetli i put mi pokaže kako bih radio za vječnu budućnost, za ahiret, jer sam nemaran prema njemu. Budućnost na dunjaluku ne postoj. To je dan koji nikada ne dolazi jer, ako bi došao, postao bi sadašnjost pa bismo opet počeli tražiti drugu budućnost. To je kao snop trave koji je privezan, prikačen za dasku povezanu sa sedlom konja ispred čijih se očiju trava razmahuje pa on pokušava da je uhvati a ona mu izmiče. Tako da je nikada ne uhvati. Zaista, prava budućnost je na ahiretu. Pa, ko od nas radi za ahiret, štaviše, ko o njemu razmišlja uopće? Možda je ovo što govorim filozofija, ali realna filozofija. To su činjenice o kojima malo ko razmišlja. Mi smo kao putnik na brodu ili u avionu čija briga je usmjerena na lijepu sobu, udobno sjedište, putovanje prvom klasom uz najbolju hranu, na čitanje novina i časopisa razgledajući uokolo i ispod sebe. Sve ovo je za dane putovanja, a dani putovanja su određeni. Zar mu nije bilo bolje da razmišlja o tome kako će mu biti i kako će se odmoriti u mjestu u koje putuje. Zar mu nije korisnije da izdrži neke poteškoće u noćima kratkog putovanja, a ušpara i ostavi da bi kupio sebi udobnost i slobodu u godinama dugog boravka? Ili ga je obuzela udobnost putovanja od razmišljanja o uzroku putovanja i ljepota puta od cilja putovanja? Život je putovanje, pa koliko ljudi se zapita zašto putovanje? Kuda idemo? Koliko se od nas pita šta je život? Zašto smo stvoreni? Gdje je kraj? Provedemo vrijeme od jutra do večeri zauzeti stvarima koje izmišljamo da bismo sami sebe zaboravili i živote svoje uništavali raznim bezvrijednim pričama, praznim sijelima, beskorisnim knjigama i časopisima. Ako se neko od nas osami i sam sa sobom preispita, ostaljava mu se to druženje sa samim sobom. Pokušava pobjeći od sebe, kao da je mu duša njegov neprijatelj i ne želi da bude s njom, pa je on sputava i traži nešto što će ga zabaviti od nje, kao da mu je život teret na njemu koji želi zbaciti sa svojih ramena i riješiti ga se. (nastavlja se) S arapskog preveo: Elvedin Muminović 29

32 Imam Rabbani k.s. PISMO PRIJATELJU Dva carstva (Ovo pismo je poslano sejjidu Feridu el-buhariju, a govori o poticaju na spajanje oba carstva vanjštine i nutrine ukrašavanjem vanjštine izvršavajući šerijatske propise i očišćenjem nutrine od svake veze osim s uzvišenim Allahom) Uzvišeni Allah vas usrećio vanjskim carstvom i duhovnom srećom. Vanjsko carstvo, u suštini, je ukrašavanje vanjštine (zahir) propisima šerijata, neka su na njenog donosioca salat, selam i tehijjet. A duhovna sreća je očišćenje nutrine (batin) i njeno oslobađanje od svake vezanosti i vezivanja osim s Uzvišenim. Velikog li uspjeha za onoga ko je počašćen s ova dva carstva! (Imam Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, k.s.: Mektubat, tom I, 49. pismo) Prezrenost dunjaluka (Ovo pismo je poslano sejjidu Feridu, a govori o prezrenosti dunjaluka) Neka vas Uzvišeni počasti slobodom od robovanja bilo kome mimo Allaha, i neka vas učini potpuno ustremljenim Slavljenom, neprestano žarko zaljubljenim u Njega, hurmetom Prvaka ljudi koji je oslobođen od iskrivljenog pogleda, neka su na njega i njegovu porodicu salat i selam! Znajte da je ovaj dunjaluk sladak po svojoj vanjštini i da posjeduje formalnu svježinu i nježnost. Međutim, on je u svojoj suštini otrov koji ubija i kratko naslađivanje. U vezivanju za njega nema prave koristi. Onaj ko mu se okrene bude ponižen, a onaj ko je njime obmanjen luđak je. Dunjaluk je nečist koja je pozlaćena i njegov primjer je primjer otrova koji je pomiješan sa šećerom. Pametan je onaj ko se ne obmani lažljivim naslađivanjem, poput ovog, i ko se ne vezuje za pokvarenu stvar, poput ove. Zbog toga je istinska ulema (el-fukaha) i kazala: Onaj koji na umoru oporuči da se njegova imovina dodijeli najpametnijim osobama toga vremena, treba je dati zahidima (onima koji su suzdržljivi prema dunjaluku). To je zato što se zahidi klone dunjaluka, a što upućuje na potpunost njihovog uma i razboritosti. Govoriti dalje o ovoj temi bilo bi bespotrebno oduljivanje. Još želim reći da je šejh Zekerijja stavljen na kušnju time što je imenovan za davanje fetvi o porezu u ovoj godini. On je u ovom iskušenju neprestano ispunjen strahom prema ovosvjetskom računovodstvu i kontroli koji su krajnje lahki u odnosu na ahiretsko sviđanje računa. On smatra da je vaše duhovno usmjerenje (tevedždžuh) najveća vrijednost na ovom svijetu uzroka (alemu l-esbab). I nada se da će kao hizmećar ove velike kapije biti zahiren spomenut u vašem novom divanu. Uzvišeni Allah vam olakšao i vanjsko i nutarnje carstvo hurmetom Vjerovjesnika, Ummijja, neka su na njega i njegovu čestitu porodicu salat i selam. (Imam Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, k.s.: Mektubat, tom I, 50. pismo) 30

33 Širenje šerijata (Ovo pismo je poslano sejjidu Feridu, a govori o poticaju na širenje svijetlog šerijata, neka je na njenog donosioca salat i selam) Molim Uzvišenog za očuvanje stubova svijetlog šerijata i za šerenje propisa čistog, velikodušnog milleta postojanjem časne i velike poslaničke loze. Jer, spas za pojedince sljedbenika islama od pučine mora zablude, u ovim teškim danima, se očekuje od lađe Poslanikove porodice, koji su najbolja stvorenja i izvor poslanice, neka su na Poslanika i njegovu porodicu najpotpuniji salavati i najvredniji teslimati. Vjerovjesnik, a.s., je rekao: Primjer moje porodice je primjer Nuhove lađe. Ko se u nju ukrca spašen je, a onaj ko s nje izostane upropašten je. (Hadis bilježe el-bezzar od Ibn Abbasa i Ibnu z-zubejra i el-hakim od Ebu Zerra.) Zbog toga treba uložiti krajnju ambiciju kako bi se postigla ova velika sreća. Uzvišeni Allah vam je svojom pažnjom podario ugled, veličanstvenost, poštovanje i potpunu snagu. Pa kada se doda ova veličina svemu ovome što se spominje, uz postojanje ličnog ugleda, vi ste postigli prvijenac na mejdanu sreće nad svim svojim savremenicima. Ovaj fekir (duhovni ovisnik) koji vam se ustremio želi napisati ove riječi podrške istinskom šerijatu i njegovom širenju. Vidjeli su u Dehli (Delhiju) mlađak mjeseca ramazana, pa je vaša poštovana majka izrazila zadovoljstvo da ostanem. Zbog toga i ostajem, kako bih slušao učenje hatme Kur ana. A svaka stvar je kod uzvišenog i slavljenog Allaha. Od Allaha se nadamo postizanju sreće oba svijeta! (Imam Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, k.s.: Mektubat, tom I, 51. pismo) 31

34 GOVOR STANJA S edebom Ibn Salim kaže: Ko jede suh pšenični hljeb, s edebom, neće ni od čega bolovati, osim od smrtne bolesti. Upitali su ga: A šta je taj edeb? odgovorio je: To je da jedeš tek nakon što dobro ogladniš, a da digneš ruke od sofre prije nego što se zasitiš. (el-gazali: Ihja ulumi'd-din, V/279) Knjiga mog Gospodara Ibn Ebi Melike prenosi: Ikrime ibn Ebi Džehl bi uzimao Mushaf i stavljao bi ga na lice. Plačući bi govorio: 'Knjiga mog Gospodara, Knjiga mog Gospodara.' (el-bejheki: Šuabu'l-Iman, 2229) Hadis Poslanik, a.s., je rekao: Učač kod završetka kur anske hatme ima primljenu dovu i stablo u džennetu. Stomak lutnja Ebu Talib el-mekki veli: Primjer stomaka jeste primjer lutnje. To je šuplje drvo koje ima žice. Zvuk joj je lijep, zbog njene tankoće i lahkoće, a i zbog toga jer je šuplja, nepopunjena. Tako je i s trbuhom. Kada je prazan, najugodniji je za učenje Kur'ana i najizdržljiviji za klanjanje namaza, a nejnespremniji za spavanje. (el-gazali: Ihja ulumi'd-din, V/ ) Urve ibn ez-zubejr Ibn Šuzeb veli: Urve ibn ez-zubejr bi u danima berbe datula provalio zid svoje bašče te bi ljudi ulazili jeli bi i sa sobom bi nosili. Kada bi ulazio u bašču, ponavljao bi ovaj ajet sve dok ne bi iz njeg izašao: A zašto nisi, kada si u vrt svoj ušao, rekao: Mašallah! moć je samo u Allaha. (el-kehf, 39) A Urve bi svaki dan gledajući u Mushaf proučio četvrtinu Kur ana i istu tu četvrtinu bi po noći proučio na noćnom namazu. I to je izostavio samo u noći kada su mu odsjekli nogu, a potom je to nadoknadio u slijedećoj noći. (el-bejheki: Šuabu l-iman, 2230) Najbolji karija Na pitanje ko je najbolji karija, Vjerovjesnik, a.s., je odgovorio: Onaj kojeg vidiš da ima strahopoštovanje prema uzvišenom Allahu kada uči Kur an. (el-bejheki: Šuabu l-iman, 2145) Mushaf Ummu Selema prenosi: Vidjela sam Aišu, r.a., kako uči gledajući u Mushaf. Kada bi naišla na ajet sedžde, ustala bi i učinila bi sedždu. (el-bejheki: Šuabu'l-Iman, 2227) Osman, r.a., i Kur'an Hasan el-basri je rekao: Vođa pravovjernih Osman ibn Affan, r.a., je rekao: 'Da su nam se srca očistila, ne bismo se mogli zasititi govora našeg Gospodara. Mrsko mi je da mi dođe novi dan a da ne gledam u Mushaf.' I nije umro Osman dok nije izlizao svoj Mushaf usljed stalnog gledanja u njega. (el-bejheki: Šuabu'l-Iman, 2223) 32

35 Torba hrane El-Džunejd kaže: Ima ljudi koji postave između sebe i svog srca torbu hrane, a hoće da osjete slast munadžata (razgovora s Allahom). (el-gazali: Ihja ulumi'd-din, V/272) Korisnije je... Ebu Sulejman kaže: Ne udovoljiti nekom od prohtjeva korisnije je za srce nego godinu dana postiti i provoditi je u ibadetu! (el-gazali: Ihja ulumi'd-din, V/301) Mu min gazelica Hasan el-basri, r.a., govorio je: Mu min je poput gazelice. Dovoljna mu je kriška suhog hljeba, nekoliko hurmi i gutljaj vode. Munafik je poput krvoločne zvijeri. Nezasito i halapljivo ždere. Ne ostavlja ništa komšiji svome, niti u tome daje prednost bratu svome. Pošaljite ove viškove (dijeleći ih drugima) pred sebe (na ahiret)! (el-gazali: Ihja ulumi d-din, V/286) Bereket Mushafa Pojeftinite ih Ibrahim ibn Edhem, r.a., pitao je svoje prijatelje za cijenu namirnica. Kazali su mu da je visoka, a on je kazao: Pojeftinite ih tako što ćete ih se odreći! (el-gazali: Ihja ulumi'd-din, V/280) Dova Muslim ibn Ubejd es-saffar prenosi da mu je otac ispričao slijedeće: Jednom dok sam plovio, more se žestoko zatalasa. Svaki čovjek se zabrinuo za sebe. Između nas je bio i jedan Arap koji je ugledao okačen Mushaf, pa ga je uzeo. Potom se smirio i podignuvši ruke proučio: 'Moj Bože, moj Gospodaru, utapamo se a Tvoj govor sa nama', pa se more smirilo. (el-bejheki: Šuabu'l-Iman, 2236) Mesruk prenosi da je Aiša, r.a., kada bi proučila ajet: Pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao. (et-tur, 27) govorila: Moj Allahu, daruj mi milost i sačuvaj me patnje u ognju. (el-bejheki: Šuabu l-iman, 2092) 360 okruglica Sehla et-tusterija su upitali šta je on jeo na početku svog duhovnog puta, pa je kazao: Moja je hrana za cijelu godinu bila u vrijednosti tri dirhema. Za dirhem bih uzeo šećernu melasu, za dirhem malo rižinog brašna, a za dirhem masla. Sve bih pomiješao i od toga napravio tristo šezdeset jednakih okruglica. Svaku noć uzeo bih po jednu okruglicu i njome iftario. (el-gazali: Ihja ulumi d-din, V/284) Krv hazreti Osmana Ebu Seid el-hudri je rekao: Kada su Egipćani ušli kod Osmana, njegov Mushaf je bio pred njim. Udarili su ga po njegovim prsima pa je krv potekla po 137. ajetu sure el-bekare: 'Pa Allah će ti biti dovoljan protiv njih, jer On sve čuje i sve zna.' (el-bejheki: Šuabu'l-Iman, 2226) 33

36 Almedina Tulić ISLAMSKI EDEBI Džamija kao svjetionik vjere FOTO: HAZIM ŠABANOVIĆ Džamija je jedna od najznačajnijih institucija u islamu za koju je vjernik vezan od rođenja prilikom nadjevanja imena novorođenćetu, pa do kraja života klanjanja dženaze-namaza. Nažalost, džamija je danas svedena samo na mjesto molitve ili na pokopnu ustanovu bez koje se ne može obaviti posljednji ispraćaj nekog ko preseli na drugi svijet, ahiret. Za vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., njoj se pridavao mnogo veći značaj ona je bila institucija u kojoj se učilo, odgajalo, bila je svekoliko svakodnevno stjecište za sve muslimane i imala je široku lepezu djelovanja i aktivnosti. U odnosu na današnje vrijeme, mnogo se više poštovala i čuvalo se da se ne povrijedi ono što je čini upravo svjetionikom vjere. Danas kada odemo u džamiju, prvo što zateknemo je žamor, i to ne žamor učenja Kur ana ili zikra, nego žamor komšijskih, drugarskih priča. Muhabet ponekad ne prestaje čak i kada se oglasi mujezin; a tek kad treba izravnati redove prilikom stupanja u namaz, nastaju belaji: te ne mogu, plaho vruće, te ja navikla klanjati na ovom mjestu i još nekih raznih primjedbi koje nisam kadra ni pobrojati. Najdraža mjesta Međutim, džamija je Božija kuća i Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno je kazao i praktično pokazao kako se treba ponašati na takvom mjestu. Upravo iz njegove životne prakse, SEMERKAND donosi pravila o edebu u Božijij kući, a Njemu su džamije najdraža mjesta, jer se u njoj sastaju Njegovi robovi koji potvrđuju svoj iman i odlučnost da ustraju na pravom putu. Pa shodno tome, trebamo paziti i mnogo voditi računa kako ćemo se ponašati na jednom tako uzvišenom mjestu. Samom odlasku u džamiju prethodi čitav niz adaba koje vjernik treba ispoštovati, a to je da se okupa, uzme abdest, obuče lijepu odjeću, namiriše, te krene u džamiju smireno i dostojanstveno, ne saplićući prste svojih ruku, jer je u islamu takav postupak zabranjen, a vjernik je praktično u namazu onog momenta kada se zaputi ka džamiji. O tome govori i Božiji Poslanik, s.a.v.s., u ha- 34

37 disu kojeg prenosi Katade, r.a., pa kaže: Dok smo klanjali za Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., začuli smo graju nekih ljudi, pa ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., nakon što smo klanjali upitao: Šta vam je? Odgovorili su: Žurili smo na namaz! On im je tada, rekao: Nemojte tako raditi! Kada pristupate namazu, pristupajte mu smireno i dostojanstveno, pa ono što stignete za imamom klanjajte, a ono što vam je izmaklo nadoknadite! Zaista, kada se desi da trčimo na namaz u želji da stignemo na vrijeme pa onako zadihani stupimo na namaz, dok se mi smirimo, namaz se već završio a mi nemamo pojma šta smo klanjali. Uz to smo još i druge klanjače uznemirili i privukli pažnju na sebe. Također, ako žurimo, moguće je da ćemo u hitnji izostaviti neke sunnete Allahova Poslanika, s.a.v.s., a to je da u džamiju uđemo desnom nogom, jer je Pejgamber, s.a.v.s., preferirao uvijek desnu stranu u svim lijepim stvarima. Zatim, zaboravit ćemo donijeti salavat na Allahova Poslanika, s.a.v.s, potom nazvati selam prisutnima u džamiji, pa oni koji ne klanjaju odgovorit će riječima, a oni koji klanjaju odgovorit će išaretom ruke kao što je radio i naš Vjerovjesnik, s.a.v.s. Zatim, svojim kašnjenjem na namaz često nesvjesno činimo pokuđene stvari, kao što su prelaženje preko ramena klanjača da bi dospjeli u prvi saf, potom razdvajamo dvije osobe kako bismo se i mi utrpali u saf, a zaboravljamo da tako dekoncentrišemo ostale klanjače. Vjerovjesnik, s.a.v.s., nas je upozorio na taj čin, naglasivši: Da neko od vas čeka sto godina, bolje mu je nego da prođe ispred svog brata koji klanja! Prema tome, trebamo u svoju svijest, a i svijest drugih ljudi, usaditi naviku da na vrijeme dolazimo u džamiju, kako bismo činili što manje onoga što ne spada u islamski edeb. Tehijjetu lmesdžid U nas Bošnjaka je običaj, adet da se tehijjetu l-mesdžid, odnosno klanjanje dva rekata, obavlja samo u novootvorenoj džamiji ili ako smo prvi put u nekoj od džamija. Međutim, tehijjetu l-mesdžid trebalo bi svaki put da se obavlja kada se dođe u džamiju, ukoliko namaz već nije počeo ili ako je nastalo vrijeme u kojem je pokuđeno klanjati. Od edeba je da osoba koja dođe u džamiju sjedne tamo gdje je prazno mjesto u safu i ne podiže druge osobe da sjedne na njihovo mjesto. Skoro mi se desilo da sam u džamiju došla nekako među prvima i sjela sam do jedne nene, nazvala joj selam i uzela tespih da malo ibadetim. Međutim, tek što sam sjela neko me potapša po ramenu. Okrenem se, kad ono jedna od tek pridošlih džematlijki reče mi: Sine, tu je moje mjesto, ja uvijek sjedim tu do moje kone. Nasmješim se, pomaknem se da ona može sjesti na svoje mjesto, kad opet neko po ramenu: Deder šćeri, mlađa si, ti možeš đe hoćeš, ja navikla na ovom mjestu, tu vazda klanjam. Iz čiste pristojnosti pomaknem se, ali ljutito zapitavši samu sebe da još koje mjesto u džamiji nije zauzeto. Zato treba naglasiti da jedinu privilegiju u džamiji ima onaj koji dođe prvi i zauzme mjesto tamo gdje želi. Svaka druga privilegija u islamu nije validna i suprotstavlja se sunnetu. Lijepo se zadržati na mjestu gdje smo klanjali, jer sve dok mi sjedimo nakon namaza meleki mole za nas. U džamiji trebamo izbjegavati bilo kakav razgovor o dunjalučkim stvarima da se ne bi remetila harmonija te kuće, jer ukoliko želimo postići Allahovo zadovoljstvo, onda naš boravak u džamiji mora biti isključivo radi iščekivanja namaza, učenja Kur ana ili stjecanja nekog drugog korisnog znanja. Također, još jedna od neprijatnosti na koju nailazimo, a što je po islamu zabranjeno, je da druge džematlije izlažemo raznim neprijatnostima i neugodnim mirisima. Iz prakse Božijeg Poslanika, s.a.v.s., vidimo da je sugerisao svojim ashabima i muslimanima tog vremena da se čuvaju toga: Ko jede luk, crveni ili bijeli, ili prasu, neka se ne približava džamiji, jer i meleki osjećaju neprijatnost od onoga od čega je i ljudi osjećaju. Potom, od sunneta je izravnati i popuniti safove u džamiji, ne dizati glasove previše te, naravno, i prilikom izlaska iz džamije izaći lijevom nogom. Koliko su to ashabi shvatili ozbiljno najbolje govori predaja Saiba ibn Jezida u kojoj se kaže: Bio sam u Poslanikovoj, s.a.v.s., džamiji kad me je neko pogodio kamenčićem. Okrenuo sam se i vidio da je to bio Omer ibn el-hattab, r.a., koji mi se obrati: Idi i dovedi mi onu dvojicu! Otišao sam i doveo mu ih. Upitao ih je: Ko ste vas dvojica?! Ili: Odakle ste vas dvojica?! Odgovorili su: Mi smo iz Taifa. Tada im je Omer, r.a., rekao: Da ste odavde ja bih vam, zbog dizanja vaših glasova u Poslanikovoj, s.a.v.s., džamiji, zadao bol! 35

38 Muvekkitove zanimljivosti Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit ostavio nam je nemjerljivo blago u svojoj Povijesti Bosne na nekih 1300 stranica (izdanje Kalem u dvije knjige). Ova vrsta literature ima svoju posebnu težinu danas,u vrijeme afirmacije bošnjačke kulture i borbe za njen identitet i državu Bosnu i Hercegovinu. Kako se radi o obimnom štivu koje zahtijeva puno vremena u iščitavanju, za naše cijenjene čitaoce u nekoliko nastavaka napravit ćemo kratki izbor najinteresantnijih događaja kroz bogatu povijest Bosne. U ovom tanahnom skidanju prašine sa starih ćitaba želimo naše čitaoce navesti na iščitavanje ove vrste literature jer je istorija učiteljica života. Pobuna duhova Godine izbila je u Sarajevu pobuna duhova. U mnogim su se kućama pojavile velike buke, što je bilo zastrašujuće. To se naročito dešavalo u kući bajraktara hadži Abdije Džafića (u ulici Ulomljenici), gdje je ovo bilo najjače i najduže trajalo. Iako od toga ni ljudima ni životinjama nije bilo nikakve štete, niti nekih posljedica, ipak se u stanovništvo uvukao neki strah od toga. Konačno, zbog toga, uz odobrenje vlasti, uvedeno je nekoliko hodža, koji prave zapise, i nekoliko popova, pa su ih odbili i Božijom pomoći to je prestalo. (knjiga II/975) Nešto je palo sa neba! Godine neki veliki predmet pao je iz zraka na jedno mjesto, dva sata hoda od tvrđave Bihać. Narod se je bio jako uplašio. U tom strahu, neki od važnijih ljudi prišli su bliže i vidjeli da je to veliki šator. Jedni su rekli da je to predznak sudnjeg dana, a neki su mu davali drugo značenje. Kako nisu znali o čemu se zapravo radi, nisu ni mogli proniknuti u to, pa su izvijestili bosanskog valiju Ebu Bekir-pašu, a on im je objasnio da to Francuzi puštaju balone. Ali, pošto Bišćani to nisu mogli nikako da shvate, to je izazvalo razne izmišljotine i neosnovani strah. Zbog toga se u cijeloj Bosni o tome prepričavalo, 36

39 pa je Bekir-paša naredio da se taj šator dobavi u Travnik, da se izloži i pokaže narodu. O pravom stanju stvari kako se to sve zbilo, dostavljen je pismeni izvještaj Dvoru. Kada se to proučilo, saznalo se da su Evropljani odskoro izumili balon. Kada je od Austrijanaca zatraženo razjašnjenje da li je ili nije u to vrijeme iz nekog mjesta blizu granice pušten balon, odgovorili su da su u Bolonji, u Italiji, neki evropski učenjaci pustili jedan veliki balon u kome su, pričvršćena na stolicama, sjedila dva čovjeka. Tako leteći, spustili su se u more pred Ankonom, na venecijanskoj strani. U tom času, uže vezano za balon prekinulo se i oni su pali u more. Jedna austrijska lađa, koja se slučajno tu zadesila, primila ih je i spasila. Kada se balon odvojio od stolica, postao je lagahan pa, leteći u zrak, pao je na mjesto blizu Bihaća, kako su u Istanbulu izvjestili tumači. (knjiga II/743-4) Pametna luda Vanli Mehmed-paša smijenjen je sa položaja valije Bosne u mjesecu rebiul-evvelu godine (3. VIII 2. IX 1799). Na mjesto njega postavljen je Zihneli hadži Hasan-paša. Kada je pošao gore spomenuti Mehmedpaša iz Travnika, luđak koga je slučajno susreo na putu, obratio mu se riječima: Pašo, donesite mi iz Novog Pazara jednu kesu dobrog sira. Spomenuti hadži Hasan-paša se je idući u Bosnu razbolio u Novom Pazaru i kroz nekoliko dana je umro. Valiluk nad Bosnom, po carskoj milosti, je ponovo dodjeljen pomenutom Vanli Mehmed-paši. On je već bio napustio Bosnu i kada je stigao u Skoplje, na putu za Istanbul, stigao mu je ferman o postavljenju, pa se odatle vratio. Odmaknuvši se od Novog Pazara dva-tri konaka, sjetio se sira što ga je naručio onaj luđak. Pripisujući to njegovoj vidovitosti, nabavio je taj sir iz Novog Pazara i ponio ga sa sobom i kažu da mu ga je poslao po svom posebnom kuriru. (knjiga II/735-6) Bosna u godini Bosanski ejalet sa Hercegovačkim sandžakom zauzima hiljadu i šezdeset tri kvadratne milje površine. Nalazi se na 42 od 45 stepeni i 15 minuta geografske širine, a između 33 stepena i 25 minuta i 36 stepeni i 24 minute geografske dužine. Na istočnoj strani od te pokrajne su, pored kneževine Srbije, još kadiluci: Vučitrn i Peć, koji potpadaju pod Skadarski sandžak. Sa zapadne strane je austrijska pokrajna Hrvatska, sa sjeverne je odvaja također austrijska pokrajna Slavonija, od koje je odvaja rijeka Sava, a sa južne također austrijska pokrajina Dalmacija i uz nju pokrajna Crna Gora. U Bosni i Hercegovini je blizu milion i tri stotine hiljada stanovnika muslimana i nemuslimana, muškaraca i žena. Najveća planina u Bosanskom ejaletu je Durmitor u kadiluku Pljevlja. Njena nadmorska visina, računajući prema Jadranskom moru je 4000 aršina. (knjiga II/1037) Izgradnja puteva Sve do godine u Bosanskom ejaletu nije se polagala pažnja održavanju puteva. Nigdje nije bilo takozvanih drumova opkopanih sa strane kanalima. Po ondašnjem običaju, sve prelaze i saobraćajnice podizali su dobrotvori i održavali ih u vidu kaldrme. Sad je prvi put spomenuti valija Hajrudin-paša u toku ljeta godine pozvao na besplatan rad sve stanovništvo grada Sarajeva, i bogate i siromašne, i zaposlio ih na smjenu po dva mjeseca i naredio da se izgradi džada, počevši od sarajevske malte (od kršćanskog groblja) pa do Ali-pašina polja, u dužini od sat i četvrt hoda. (knjiga II/1048) Epitaf o gradnji mosta u Mostaru Tarih o gradnji mosta u Mostaru na Neretvi, koji je spjevao Derviš-paša Bajezidagić, a ispisan je iz Dervišpašine medžmue, glasi: Ćupriju podiže koja podsjeća na luk dûge! Allahu moj! Imal na svijetu po ljepoti druge! Jedan je derviš zadivljen stao i rekao riječi: Ostavićemo ćupriju, a mi ćemo proći. godine 974. (1566/67) Uredio i odabrao: dr. hfz. Dž Ibranović 37

40 Mehmed Ćeman OSMANSKO CARSTVO Napad počinje Glavnina borbenog dijela osmanlijske vojske, predvođena sultanom Fatihom, napustila je Jedren u petak 23. marta godine, dok su opsadna oruđa, teški topovi i ostali ratni materijal krenuli mnogo ranije. U sultanovoj povorci je bio veliki vezir Čandarli Halil-paša, sultanov šejh Ak Šemsedin, njegov učitelj molla Gjurani, molla Fenari i još mnogo uleme. Šejh Ak Šemsedin je bio učenik još čuvenijeg šejha Bajrama Velija. Njegov zadatak u ovoj operaciji je bilo duhovno vođstvo, što je bila tradicija Osmanlija prilikom vojnih pohoda. Karadža-beg, jedan od osmanlijskih visokih oficira zadužen za popravke puteva i mostova, usput je pokorio neka područja uz Mramorno i Crno More. Do četvrtka, 5. aprila, čitava vojska je bila nadomak Istanbula, a sutradan, u petak 6. aprila, započela je opsada. Sultan Fatih je zauzeo mjesto nasuprot Romanove kapije i oformio štab na brdašcu danas poznatom kao Maltepe. Lijevo od sultana bile su raspoređene evropske trupe pod komandom Karadža-paše, koji je imao na raspolaganju nekoliko teških topova za dejstvovanje po bedemima palače Vlaherna. Na sultanovoj desnoj strani bile su anadolijske trupe pod komandom Ishak-paše. Anadolci su pokrivali front od Mramornog mora do rječice Likos. Trupama oko Likosa komandovao je sultan lično. U njegovoj neposrednoj blizini bio je stacioniran veliki top i nekolicina nešto manjih. Oko sultana su raspoređeni janjičari i još neke trupe. Odmah iza prvih linija bili su bašibozuci, očekujući naređenje za napad. Zaganos-paša sa svojim jedinicama je zauzeo položaj na uzvišenjima sjeverne obale Zlatnog roga. Njegov zadatak je bio da motri na italijansku koloniju Galatu. Pošto sultan Fatih nije vjerovao u dato obećanje Italijana o njihovoj neutralnosti tokom sukoba, Zaganos-paša bi brzo reagovao na svaku iznenadnu akciju iz Galate. Osmanlijskom flotom je komandovao admiral Baltaolu. Njegov zadatak je bio sprečavanje dotura bilo kakve pomoći gradu morskim putem. Drugi zadatak flote je bio ulazak brodovlja u Zlatni rog. Kao bazu, Baltaolu je odredio luku Diplokion, tačno gdje je sada palata Dolma Bahče. Osmanlijski logor Kada je s visokih gradskih bedema pogledao osmanlijski logor, Konstantina je uzimala zebnja. Još uvijek se živo sjećao strašne moći osmanlijske artiljerije kada je, pred njegovim očima, razarala Heksamilionske bedeme na Peloponezu. Savršen poredak osmanlijske vojske oko bedema Istanbula bio je fascinirajući. Raskošni šator sultana Fatiha na brdašcu Maltepe je bio veličanstven prizor. U osnovi crven, sav izvezen zlatom i neobično velik, šator je bio simbol snage osmanlijske države. Van dometa bilo kakvog projektila bio je dodatno zaštićen fortifikacijskim preprekama u savršeno koncentričnim krugovima, kao što svjetlosni oreoli okružuju mjesec. Najstasitiji vojnici iz odabranih trupa su bili pažljivo raspoređeni kao sultanovo obezbjeđenje, a njihov poseban višegodišnji odgoj i obuka su bili takvi da bi svaki od njih u svakom trenutku vrlo rado umro za sultana. Sultan je bio čuvan kao oko u glavi. Mnogobrojni šatori vezira, uleme i istaknutih vojskovođa bili su pažljivo raspoređeni na strateškim mjestima u logoru. Odjeća i oprema vojnika je bila reprezentativna. Bijele janjičarske kape i crveni turbani azapa su se posebno isticali. Šljemovi na glavama pripadnika konjice su se presijavali na proljetnom suncu, a živopisne boje odjeće slavenskih trupa su posebno žalostile Konstantina. Jasno je vidio svoju pravoslav- 38

41 nu braću kako disciplinovano služe u redovima Osmanlija. Svaka jedinica je imala svoju zastavu. Bilo ih je raznih boja crnih, crvenih, žutih i zelenih. Svaka od njih je pažljivo izrađena i dotjerana posebno za ovu priliku. Bezbroj njih se vihorilo na lagahnom povjetarcu, ali je najupečatljivija bila ona sultanova sva u crvenoj svili, zlatu i srebru. Sablje, bodeži, džiliti, buzdovani, vršci kopalja i metalom okovani lukovi su bacali bezbroj sitnih bljeskova na posmatrača. Kao kruna svega izloženog, ogromni topovi su bili poseban prizor. Mogao je vidjeti i mnogo konja, mula i kamila, sve same prekrasne primjerke životinja u perfektno organizovanim poljskim stajama i savršeno uskladištene zalihe hrane za njih. Ipak, vrijeme namaza u osmanlijskom logoru je bilo najteže za kršćanske posmatrače. Kad bi nastupilo vrijeme namaza, sa svih strana bi se začuli glasovi nebrojenih mujezina. Ezan za ezanom se nadovezivao kao da nikada neće prestati. Svaka jedinica je klanjala u svom logoru, poredana u dugačke, perfektno poredane safove. Džemati su se neprestano smjenjivali, skoro od jednog do drugog namaskog vremena. Činilo se da u svakom trenutku jedan džemat obavlja namaz. Posebnu pažnju u osmanlijskom logoru su privlačili šejhovi. Njihovi bijeli kauci te zelene i bijele amame su ih izdvajali iz mnoštva. Kud god bi se kretali, ukazivana im je posebna pažnja. Čitava armija, kako obični vojnici tako i oficiri, ukazivali su im počasti tako što bi, u trenutku njihovog prolaska, prekinuli trenutne radnje i skrušeno stajali u 39

42 znak poštovanja prema učenosti i pobožnosti. Zadatak šejhova je bio održavanje borbenog morala na potrebnoj visini. Osmanlijska armija je funkcionisala kao najprecizniji mehanizam. Suprotstavljeni planovi Sultan Fatihov plan zauzimanja Istanbula je zahtijevao diplomatsko i vojno razmatranje situacije. Iznad svega, morao je djelovati vrlo brzo, prije nego li zapadne sile reaguju i pošalju značajniju pomoć, bilo kopnom ili morem. U drugu ruku, morao je biti i strpljiv, radije koristeći barut i novac nego prolijevajući krv. Zbog toga je pripremio najmoderniju tehniku, uključujući tešku artiljeriju kojom će razbiti bedeme i snažnu mornaricu kojom će spriječiti dotur hrane i ratnog materijala u grad. U isto vrijeme je namjeravao zauzeti grad uz što manje ljudskih žrtava s obje strane i što manje razaranja. Ðustinijanijev plan je bio upravo suprotan sultan Fatihovom. On i njegovi savjetnici su mislili da ishod opsade najviše ovisi o vremenskom faktoru. Ako branioci izdrže dovoljno dugo, pomoć sa Zapada će sigurno doći, bilo iz Ugarske, bilo iz Italije. Bio je potpuno u pravu. Međutim, osmanlijska artiljerija je bila mnogo razornija nego što se očekivalo, a i flota je bila brojnija nego što se moglo zamisliti. Ðustinijani Longo je mislio da se bedemi mogu odbraniti jednako uspješno kao i godine, koristeći puške, samostrijele i grčku vatru, tako da osmanlijska brojnost u odnosu na branitelje ne predstavlja nikakvu prednost. Čak i snažna osmanlijska flota u Mramornom moru ne predstavlja posebnu opasnost sve dok ne prodre u Zlatni rog. Sva ova razmatranja su bila potpuno ispravna, tako da su Konstantin i Ðustinijani s pravom očekivali uspjeh. Istanbul uopće nije bio u beznadežnom položaju kao što se to, pogledom na skice i karte, sada čini. Početni napadi Prije nego je otpočeo s napadom, u skladu s propisima šerijata, sultan Fatih je poslao izaslanika pod bijelom zastavom da posljednji put ponudi mirno razrješenje sukoba tako što će se grad dobrovoljno predati. U tom slučaju garantuje se sigurnost života i imovine svim stanovnicima grada. U protivnom, grad će biti zauzet na juriš, čime njegovi stanovnici i njihova imovina postaju legitiman plijen osvajača. Pošto je ponuda glatko odbijena, napad je otpočeo artiljerijskom paljbom usmjerenom na moćne gradske bedeme na kopnenoj strani. Bilo je to u petak, 6. aprila godine, nakon džuma-namaza. Snaga topova sultana Fatiha je iznenadila obje strane. Već do prvog sumraka, manji dio bedema u predjelu Harisijeve kapije je bio znatno oštećen, a do kraja narednog dana i skoro potpuno uništen. Ipak, tokom noći, branitelji grada su ih uspjeli donekle sanirati. Narednih dana su nastavljeni artiljerijski napadi duž bedema u području rječice Likos. Veliki topovi su bili izuzetno efikasni tako da je za sedam dana skoro potpuno porušen dio bedema u zahvatu uvale koju formira Likos. U međuvremenu, zauzete su dvije tvrđave u predgrađu koje su pružale otpor. Jedna je bila Terapija pored Bosfora, a druga Studios na obali Mramornog mora. Napadi na tvrđave su izvođeni manjim snagama, pa su borbe trajale oko dva dana, nakon čega su tvrđave zauzete na juriš. Admiral Baltaolu je s mornaricom pokušao prodor u Zlatni rog, više s namjerom iskušavanja bizantijske flote koja je besprijekorno reagovala nakon čega je admiral odustao. Ubrzo je okrenuo brodovlje na drugu stranu i zauzeo Prinčevska ostrva na Mramornom moru. Ova operacija je prošla vrlo glatko, uz neznatan otpor na jednom ostrvu. Ðustinijani Longo je zaista bio izuzetan stručnjak za protivopsadnu borbu. Znao je sve trikove. Da bi umanjio razornu snagu Fatihovih topova, naredio je da se preko zidina prebace obloge od volovskih koža i bala vune. Na taj način je uspio usporiti razaranja i kupiti nešto dragocjenog vremena. Njegove izuzetne organizacijske sposobnosti su najviše došle do izražaja pri izradi grudobrana i palisada koje će umjesto porušenih bedema pružati zaštitu kad se Osmanlije odluče na juriš. Koristio je drvenu građu i vreće napunjene zemljom. Palisade su brzo padale pod paljbom Fatihovih topova, ali su isto tako brzo ponovo podizane. U gradnji grudobrana su učestvovali svi sposobni stanovnici grada, uključujući žene i djecu. 40

43 Medvjed i medvjedići Pri opsadi grada, Osmanlije su koristili ukupno šezdeset i devet topova organizovanih u četrnaest ili petnaest baterija, raspoređenih na mjestima koja su procijenjena kao najranjivija. Jedan od velikih topova je bio smješten nasuprot palate Vlaherna, gdje je bedem bio jednostruk i gdje nije bilo opkopa. Drugo teško oruđe bilo je ispred šatora sultana Fatiha, nasuprot Romanove kapije. Na bokovima teških topova bili su nešto lakši topovi. Osmanlijski artiljerci su ih zvali Medvjed i medvjedići. Teški top je ispaljivao projektile težine od oko 600 kilograma. Bio je postavljen na posebno konstruisano drveno postolje, a sa strana je bio zaštićen moćnom drvenom ogradom. S prednje strane bila su masivna drvena vrata koja su se otvarala samo kad je oruđe dejstvovalo. Opsluživala ga je posebna logistička jedinica. Oruđe je trošilo velike količine baruta kojeg je trebalo stalno dopremati. Osim teških topova neprestano su dejstvovali i manji topovi. Dnevno je ispaljivano projektila. Projektili su izrađivani od jedne vrste crnog kamena koji je vađen u kamenolomu na obali Crnog mora. Od izvađenih kamenih gromada klesari su izrađivali kamene kugle, nakon čega su brodovima dopremane u luke na Bosforu. Tu ih je prihvatao Zaganos-paša i dalje ih volovskim zapregama transportovao do oruđa. Samo jedan ogromni top je izrađen u Jedrenu, a ostali su odliveni u logoru pod zidinama Istanbula. Osmanlijski inžinjeri su konstruisali livnicu na terenu koja je vrlo brzo izradila još najmanje jedan ogromni top i nekoliko manjih. Smatra se da su Kinezi prvi koristili barut koji se sastojao od šalitre, sumpora i uglja. Najstarija osmanlijska baruthana je bila u Galipolju. Izgrađena je još u vrijeme sultana Bajazita I. Osmanlijska nalazišta šalitre, koja je bila osnovni sastojak, bila su u Anadoliji, a kasnije i u Evropi. Proces dobivanja baruta je tada bio vrlo složen i mukotrpan. Sirova šalitra se prala i topila da bi se iz nje odstranila so koja je bila sastavni dio rude. Sumpor se uglavnom uvozio s obala Mrtvog mora. Priprema oruđa za paljbu bila je vrlo složena. Količina baruta koja se sipala u top je morala biti pažljivo odmjerena. Bio je to najteži zadatak, jer je tadašnji barut bio vrlo nekvalitetan u odnosu na današnje, a i njegova snaga se razlikovala od jedne do druge šarže, ovisno o omjeru supstanci od kojih se proizvodio. Snaga baruta je bila osnovni faktor koji je utjecao na domet i kinetičku energiju topovske đuladi. Pretjerana količina baruta bi izazvala eksploziju ili napuknuće topa, što bi bio izuzetan gubitak u situaciji kad je vrijeme kritični faktor. Suviše mala količina baruta je smanjivala domet i snagu projektila. Stavljanje kamenih kugli u cijev topa bila je također teška procedura. Zbog svih poteškoća u rukovanju teškim topovima, bilo je moguće ispaliti samo sedam do osam projektila dnevno iz jednog velikog topa. Usljed strahovite eksplozije i sile koja bi se oslobodila pri opaljenju topa, postojala je opasnost od poskakivanja i trzanja. Zbog toga su topovi pričvršćivani za tlo teškim gredama koje su zapravo bile grubo otesani balvani. Kad bi ogromni top opalio i kad bi kamena kugla pogodila cilj, kršćanski vojnici i stanovnici grada bi svaki put premrli od straha. Strašna eksplozija ogromne količine baruta se čula čak u Aziji. Stanovnici grada su izlazili na ulice i u paničnom strahu recitovali molitve u kojima su izražavali svoja kajanja za grijehe zbog kojih su sada kažnjavani. 41

44 Erol Zubčević ISLAMSKA UMJETNOST Sveti grad Mekka Prvi sagrađen hram jeste onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. (Ali Imran, 96) Mekka (Mekka el-mukerrema) je grad s oko 1.4 miliona stanovnika koji se nalazi u zapadnom dijelu Saudijske Arabije. Grad je udaljen oko stotinu kilometara od Crvenog mora. Mekka je jedno od svetih mjesta, tj. gradova u islamu, i svke godine je cilj miliona vjernika da u određenim danima obave hadždž, jedan od pet farzova, koji se obavlja u mjesecu zu l-hidždže. Tokom godine veliki broj vjernika posjećuje Mekku i radi obavljanja umre. Najsvetije mjesto u samoj Mekki je Mesdžidu l-haram, a najsvetije mjesto u samom islamu je Kâba, koja se nalazi u sredini Mesdžidu l-harama. Kâba Ne postoji i nikad nije bilo nijednog naroda koji nije imao sveta, obredna i kultna mjesta oko kojih je obredne radnje činio u ime Boga ili bogova. Muslimani isključivo vjeruju u Allaha, dž.š., samo se Njemu predaju, pokoravaju, robuju i u ime Njega hadždž i sve druge obrede čine. Obavljajući hadždž, muslimani se odazivaju Njegovom pozivu, te zijarete i tavafe prvi hram sagrađen za ljude po Allahovom, dž.š., određenju. To je mjesto koje je Allah Svojom voljom i moći učinio sigurnim i mjestom mira. Taj sveti i Allahu najdraži hram Kâbu, Bejtullah ili Mesdžidu l-haram posjećuju vjernici iz čitavog svijeta koji imaju mogućnosti za to. Samo ime Kâba znači kocka i najbolje upućuje na njen izgled. Njene dimenzije su dvanaest metara dužine, deset metara širine i šesnaest 42

45 FOTO: HAZIM ŠABANOVIĆ metara visine, dok je debljina zidova jedan metar. Unutrašnjost je viša za dva metra od vanjskog dijela u kome se vrši tavaf. Zidovi su od kamena obrađenog samo s vanjske strane a prekriveni su crnim prekrivačem zvanim kisva koji se tka u Mekki. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš. (el-bekare, 127) Sasvim je pouzdano da je originalna Ibrahimova, a.s., građevina kroz historiju bivala više puta dograđivana i obnavljana, ali da temelje niko nije uklonio, pa odatle vjerujemo da Kâba i danas leži na Ibrahimovim, a.s., temeljima. On je u jugoistočni ugao Kâbe ugradio dženetski kamen Hadžeru l-esved. Taj kamen je, zajedno s kamenom Mekami-Ibrahimom, spušten iz dženneta i čekao je na jednom obližnjem brdu stotinama, a možda i hiljadama godina, sve dok ga melek nije dodao Ibrahimu, a.s., da ga ugradi u jugoistočni dio Kâbe. Smatra se da je Hadžeru l-esved pečat na ugovor između Allaha, dž.š., i ljudi kojom prilikom su se ljudi obavezali Gospodaru svome na predanost i iskreno robovanje samo Njemu. O njemu se prenosi da je isprva bio bijel ali da su grijesi sinova Ademovih, a.s., bili uzrok da on pocrni. Smatra se da su Hadžeru l-esved i Mekami-Ibrahim (kamen na kojem je stajao Ibrahim, a.s., prilikom gradnje Kâbe i na kojem su ostali otisci stopa kao trajni znak) jedina dva subjekta porijeklom 43

46 iz dženneta koji se nalaze na zemlji i sastavni su dio Mesdžidu l-harama, arhitektonske cjeline svetoga hrama Kâbe. Mekami-Ibrahim se nalazi desetak metara udaljen od istočnog zida. Kâba je Allahovom, dž.š., voljom najsvetije mjesto na Zemlji i ta njezina svetost se manifestuje i u tome što je ona preporod za ljude. U tome je jedna od tajni i svrhovitosti obavljanja hadždža. Svetost Kâbe manifestuje se i u tome što je ona kibla prema kome umet Muhammeda, s.a.v.s., okreće svoja lica prilikom obavljanja namaza. Tako Kâba omogućava ne samo vjersko, duhovno, moralno i idejno, već i prostorno jedinstvo. Ona je u odnosu na sve džamije i mesdžide svijeta duhovna, moralna, dinska i prostorna centrala kojoj su okrenute i za koju su vezane sve džamije i mu minske kuće svijeta, pa tako i naša prsa, srce, misli, volje i želje trebaju biti okrenute prema Kibli. U Mekki se ne smije činiti zulum niti bilo koji vid nasilja i treba živjeti u miru sa svim ljudima kao i sa životinjama i biljkama. Prema tome, 44

47 Mekka je sveti grad u kojem su svi ljudi zaštićeni od svakog vida nasilja. Bejtullahov ogrtač Kâba je pokrivena crnim ogrtačem koji se zove kisva. To je tradicija koja seže još od prije islama. Nakon osvajanja Mekke, Muhammed, s.a.v.s., je zadržao postojeći ogrtač. Prilikom požara ovaj ogrtač je izgorio dok je Poslanik, a.s., ogrnuo Kâbu platnom iz Jemena. I halife su slijedile tu tradiciju. Svake godine se proizvedu dva ogrtača (uglavnom ručni rad i od svile), jedan za postavljanje, a jedan za rezervu. Prekrivač Kâbe se sastoji od četrdeset i jednog dijela, svaki je dug četrnaest metara a širok devedeset i pet centimetara. Bogato izvezena zavjesa na vratima Kâbe duga je šest i pol metara, a široka tri i pol metara. Novi prekrivač se stavlja 9. zu l-hidždžeta, na Dan Arefata, odnodno uoči Kurban-bajrama. Tom prilikom se Kâba pere i pokriva se privremenim bijelim pokrivačem. 45

48 Dr. Dželal Ibraković ČOVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA (XII) Širenje istine među svim stanovnicima planete Sama činjenica da Kur an stalno podvlači suštinu kontinuiteta Objave (a ranije Objave su objavljene na različitim jezicima od arapskog) podrazumijeva da se, u duhu tog kontinuiteta, Riječ Božija širi među svim razumnim stanovnicima planete Zemlje. Dakle, svako upućivanje na to da se istražuje suština Objave data kroz Kur an i da se s Porukom upozna svaki čovjek na planeti samo je bratski odnos kojeg muslimani istinski imaju spram ostalog dijela čovječanstva, jer s njima dijele isti okoliš, istu konstituciju u anatomskom i psihološkom smislu jedni drugim mogu dati krv, ako to zatreba; zatim, dive se zajedno s njima izlascima Sunca i ljepoti praskozorja, proniču u tajne materije, videći oko sebe nikada prekinuti proces Stvaranja koji se nudi kao očigledno čudo u svakoj porodici, u svakoj ljudskoj zajednici. U svakom pojedincu kao jedinki, u svakom njegovom dijelu tijela, u svakoj njegovoj ćeliji sve je čudo, a veliki broj ljudi danas u svijetu čeka čuda. Pa zašto im se ne dive? Ili oni UOBIČAJENIM i samo po sebi razumljivim smatraju svoju svakodevnicu i život, svaki svoj korak, svaki svoj treptaj oka, ljepotu bliskosti drugog čovjeka i čovjekove drđge, radost rasta djece; ljepotu cvijeta, mirise i okuse koji nas opčinjavaju, bijele i snježne vrhove, puninu pluća, visoke jele, stare baobabe; gracioznost ribe, gazele, čudesnost bube i leptira i tako dalje. I prvi i drugi i treći i četvrti i milijarditi čovjek, bez obzira na boju kože (a i boju kože i rasu treba shvatiti kao čudesni primjer Božijeg Stvaranja jednakosti u različitosti, da bi to ljudima bio primjer, iskušenje njihovih postupaka, a nikako podjela koja proistječe iz neke odabranosti rase i njene veće blizine Bogu na toj osnovi ), je upućen na druge, a posebno u ovo vrijeme. Oslobođeni atomi iz Hirošime, geleri granata u Sarajevu i slično su postali primjer kako neodgovornost 46

49 na jednom mjestu može biti uzrokom ljudske nesreće u cjelini. Ti atomi i ti geleri nisu poznavali ljude po boji kože iili pripadnosti državi ili naciji. Ljudi kao jedna zajednica na početku i na kraju Ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. (el- Hudžurat, 13) U početku su ljudi činili jednu zajednicu, a poslanstvo prvih poslanika a prvi je Adem, a.s. je bilo upućeno cijeloj ljudskoj zajednici. Zanimljivo je da je to isto i s posljednjim, jer je Muhammed, a.s., najava globaliziranog svijeta. Pa zašto su onda muslimani protivnici globalizacije ili zagovarači nacionalne države, pa ratuju jedni protiv drugih kao dvije suverene države (Iran, Irak, Kuvajt )? A ako slijedimo rezolutni islamski stav Kur ana da musliman ne može ubiti muslimana osim iz nehata, onda tu neko nije bio musliman!? Onaj istinski, naravno, jer mnogi se danas takvim zovu samo po svom imenu a ne po djelima odanosti i zahvalnosti Gospodaru. Naprotiv, i među takvim je često isticanje svoje pravovjernosti i eskluzivnosti tumačenja, pa i nekorektan odnos prema drugima, kao da oni imaju ovjerenu tapiju od Poslanika koja nije ničim naznačena niti čime potkrijepljena. I u bosanskohercegovačkim džamijama nalazimo, nažalost, ovakvu praksu i bacanja tespiha i nekorektnosti onih koji smatraju da samo vanjskim izgledom i agresivnošću mogu da ponesu emanet ovog vremena. Naravno, brojčano je prva ljudska zajednica bila mnogo manja od sadašnje, koja prelazi cifru od šest milijardi ljudi i kod koje je podjela na plemena i narode često uzrok ne međusobnog upoznavanja nego dubokih sukoba koji se javljaju i unutar jednog plemena ili naroda. To je usud ljudskog rasuđivanja koje je usmjereno ka destruktivnosti. Istovremeno, uz ovaj proces, zaista, teče i proces stvarnog upoznavanja i razumijevanja principa jedinstva različitosti, kao univerzalnog principa. Ta različitost se ogleda i u kulturama, ali je usmjerena uvijek ka afirmaciji ljepote i propitivanju unutrašnjeg sluha i vida. Ljudi koji to razumijevaju približavaju se ideji ljudske zajednice, a forme i oblici umjetničkog ispoljavanja i istraživanje duhovnih treptaja, kakve nam daje u islamu i tesavvuf, i jesu jedine trajne vrijednosti koje su na tragu prastarog i najznačajnijeg sjećanja na veličanstvenu ulogu koju je Stvoritelj dao čovjeku. Pri tom su meleci i sva stvorenja učinili sedždu (poklanjanje) onom kojeg je Gospodar stvorio od zemljanih sastojaka. Ta veza s majkom Zemljom, koja je najbliži čovjekov srodnik u cijelom svemiru, je veza međusobne uslovljenosti. S džinima se dijeli i ista planeta i ista Knjiga Na ovoj planeti je i ljudima i džinima data zajednička Knjiga. Mi i o džinima ne znamo ništa, izuzev onog na što nas Knjiga upućuje, a to je da se radi o bićima stvorenim od vatre. Oni su bili vojske Sulejmana, a.s., i bili mu potčinjeni. I još fragmentarno znamo da su mnogo brži od ljudi i snažniji. Šta je s njihovim tehnološkim napretkom možemo samo da nagađamo, ali je evidentno da trebamo vjerovati da u jednoj drugoj dimenziji postoje zajedno s nama na ovoj planeti, a možda i na drugim planetama to samo Allah zna! Da li su neki ljudi nadahnuti zbog milosti Božije, ali još više zbog iskušenja, da mogu ostvarivati kontakt s ovom dimenzijom bivstvovanja drugih bića nije isključeno, ali to je već oblast koja spada u sferu u kojoj ljudski um prelazi u mistifikaciju i zato mu nije ni određeno da ima fizički pogled i sluh koji bi mogao da posmatra i čuje ove svjetove. Koegzistencija i povremeno miješanje je na razini pojedinačnih slučajeva svakako mnogo bolji okvir, ali opet za sebe primjer beskrajnog procesa permanentnog stvaranja. Svi su poslanici upozoravali da su oni ljudi i da ne očekuju nikakvu nagradu od ljudi. Njihov cijeli život je bio u skladu s ispunjavanjem svoje misije i iskazivanja zahvalnosti svome Gospodaru od Kojeg su Uputu i Poruku dobijali. Njihov život je ispunjen strahopoštovanjem prema Gospodaru, oni se Njemu klanjaju mnogo više jer su upoznati s Njegovim beskrajnim moćima. Kao što ističe Kâren Armstrong: Postoji simbolizam koji se provlači kroz hebrejsku Bibliju koji poručuje kako je poslanicima bilo teško govoriti. Mojsije je imao neku vrstu govorne mane, a Aroon je morao govoriti za njega. Isaove su usne gorile prije nego što bi progovorio Božiju riječ. Jeremija bi rekao: Moj Bože, moj Bože, ne mogu govoriti, ja sam dijete! A, kada je poslanik Muhammed donio svoju Objavu, riječ Božiju Mekki, znao se znojiti zbog napora, gledajući s teškoćom ono što se dešavalo oko njega, ponirući pravo u sebe, postajući blijed, hladan, padajući u trans. Čak i kad bi dan bio hladan, on bi se znojio. Mi danas imamo isuviše ljudi koji daju 47

50 jasne direktive o tome šta oni misle šta Bog želi i šta Bog jeste. 1 Nije osnovni cilj ovog teksta da ulazi u dogmatske rasprave nego da se pozabavi potrebom da savremeni čovjek počne (konačno) da koristi svoj razum koji mu je dodijeljen i da kroz njegovo korištenje sruši savremene idole. Jer, već smo istakli, savremeno čovječanstvo se nalazi uistinu pred ogromnim izazovom i iskušenjem, koje nadilazi sva prethodna. Ovaj put čovjek je u prilici da u odnosu na prethodna doba kada su ljudi sijali nered na Zemlji, ili pojedinim njenim manjim dijelovima, posije nered koji prijeti opstanku Zemlje i savršene ravnoteže koja na njoj vlada. To je Božije stvaralačko djelo savršenstva. Čovjek ga samo može naslutiti, gledajući skoro beskrajne oblike života koje svakodnevno prepoznaje. Neke od tih oblika neće ni upoznati, jer je rušilačkim nagonima i u potrazi za profitom narušio ekološku ravnotežu. Ta ravnoteža će se obnavljati savršenstvom Božijeg stvaranja koje se nalazi u bîti čina stvaranja planete i svih sistema i sazviježđa u svemiru kojeg mi samo naslućujemo. Dakle, želim da jasno naglasim da se za opstojnost nebesa i Zemlje ne brine nikakav haotični slijed događanja (kakve nalazimo u SF filmovima tipa velikog asterioida koji se sudara sa Zemljom), nego se Bog uzivšeni brine o ravnoteži i sprečava svaki pokušaj sijanja nereda u savršenom redu svega što je stvorio. I u Kur anu se ističe da je čovjek sklon oholosti ( čim se neovisnim osjeti ) i pokušava da posije nered, ali mislim da je prevelik zalogaj kojeg sebi antropocentrične teorije (i s najboljim namjerama čak) daju kada ističu da čovjek može biti uništavatelj klime, pa i onaj koji produžava život, mijenja DNK-a i slično. Ono što treba da znamo jeste da je nama dat određeni stepen znanja, da je skinuta tak poneka zavjesa, zastor ili perda sa spoznaje, a da je još mnogo toga (usuđujem se reći za nas beskrajno mnogo) u svijetu nepoznatog, jer koliko god je uzvišena ljudska misija, ona se ipak provodi u ograničenom prostoru, vremenu i s brojnim ograničenjima (jelo, piće, voda, vazduh, vrijeme i tako dalje) ovozemaljskog života. To što ljudi od toga prave uzvišenu dramu i veličaju se međusobno samo je dio ljudske prirode koju karakterizira strast, povodljivost, 1 Inspirativnu studiju kao sažetak knjige The Case for God: What Religion Really Means pogledati u dodatku Preporoda, 17/907, Sarajevo, oholost, nezahvalnost, sklonost ka prijevari, laži, uljepšavanju svoga stanja, zatim pretvaranje ili mimikrija, kulturološki šabloni, nevjerovanje i licemjernost. Ovo dvoje posljednje, ili samo nevjerovanje, jesu osnovni problem ljudskog roda na planeti Zemlji. Iz njega proistječu svi drugi, pa i vandalizam, ubijanje, rušenje, ali i ekološka nebriga. (Samo)pronalaženje čovjeka samo u islamu (putu odanosti Bogu) Islam se, u svojoj savršenosti i konačnoj milosti prema svjetovima, u svojoj upotpunjenosti koja je došla sa sačuvanim autentičnim tekstom kroz Kur an, pojavljuje u ovom trenutku kao jedini logički pravac koji upravo kroz povijesni kontuitet poslanstva daje mogućnost čovjeku da se (samo)pronađe i kao pojedinac i kao ljudska zajednica. Dajući u tom posljednjem poslanstvu značajno mjesto svim istaknutim poslanicima, Allah, dž.š., čini veliku milost ljudima, jer ispravlja i mnoge nepoznanice u ljudskoj historiji i upoznaje s istinom o događajima i ljudima. To je opet, u krajnjem, izraz Božije milosti prema čovjeku, jer je na taj način sačuvana opomena koje su se pridržavali makar pojedinci ili grupe pojedinaca u određenim narodima. Istovremeno, poslanička misija koliko god ima svoju uzvišenost na samoj Zemlji, toliko će imati i svoju uzvišenost i u Času oživljenja, a do izražaja će doći u Pravednom sudu kada će se poslanik iz svakog naroda pojaviti kao svjedok tom narodu. Time će se na najbolji način ispraviti sve mistifikacije i ljudske intervencije, pa i neslaganja u vezi s poslaničkim misijama koje su bile i ostaju jedine povijesne prekretnice u ljudskom rodu. To su bile, tehničkim rječnikom rečeno, skretnice koje su s ljudskog bezizlaznog slijepog kolosijeka uvijek vodile ka pravcu Istine. Time je čovjek, kao slabo biće napravljeno od ilovače, kako to Kur an slikovito ističe, dobio milost za koju razlog zna samo Stvoritelj. Čak je i među melecima bilo čuđenje zbog toga što se trebaju pokloniti pred tim nejakim bićem koje će krv proljevati i oholiti se. Izražavanje bespogovorne odanosti Gospodaru i strahopoštovanje koje oni imaju ipak je presudilo da se poklone i naprave sedždu pred čovjekom. 48

51 KULTURNO - EDUKATIVNI CENTAR UDRUŽENJA SEMERKAND Imajući u vidu vrijeme u kome živimo i radimo, kao i poteškoće sa kojima se susreću mladi ljudi kako bi zadovoljili svoje potrebe u skladu sa vjerskim principima, Udruženje građana SEMERKAND ima namjeru da izgradi moderni kulturno - edukativni centar u Sarajevu. Pored kulturno - edukativnog karaktera objekat će imati i mogućnost organiziranja sportskih, naučnih, vjerskih i drugih sadržaja. Ovim putem upućujemo poziv svim ljudima dobre volje da se svojim novčanim prilozima uključe u ovo hairli djelo i ugrade sebe u ovaj Centar. Priloge možete uplaćivati na Račun br kod ABS Banke.

52 Aida Begić-Zubčević NASILNIK Upoznala sam mnoge psihopate u svom životu, a među najgorim koje sam srela i o kojima sam čula su nasilnici nad ženama i djecom. U našem narodu kad muž na mrtvo ime isprebija ženu, a najčešće usput i djecu, prvo pitanje koje se postavlja je Šta mu je uradila? Dakle, nije uopće sporno što je žena završila na traumatologiji s nekoliko lomova, prebijenim bubrezima i podljevima, nego je sporan stepen greške koju je napravila da bi zaslužila batine. Nije rijetko da žene između sebe komentarišu onu koja trpi nasilje rečenicom Ma ona baš zna reći šta ne treba kad ne treba ili Udari mu u žicu kad ne treba. U svakom slučaju, nasilnik se ne komentariše. Njemu se uglavnom daju opravdanja tipa da to njemu radi alkohol ili da on ne može da se savlada u afektu. Afek(a)t dolazi od latinske riječi affectus, što znači vršiti upliv na nekog ili nešto. Psihološki, to je veoma jako osjećanje koje nailazi iznenadno, traje kratko i u jednom momentu gotovo potpuno zavlada sviješću. Da bi neko izbatinan završio u bolnici, za to je potrebno više od jednog trenutka. Da bi došlo do udarca, potebno je pripremiti teren, što nasilnici veoma pažljivo i brižljivo rade i to što rade nema nikakve veze s afektom. Ono što je karakteristično za nasilnika je konstantnost, a ne trenutak. Rijetko ćemo čuti za slučaj da je muškarac jednom u afektu ošamario ženu i da se to više nikada nije ponovilo. Postoji psihičko, fizičko i seksualno nasilje. Nažalost, najčešće idu u paketu. Jedna od najvećih predrasuda je da su nasilnici nad ženama pripadnici radničke klase, siromasi i alkoholičari. Statistike govore drugačije. Nasilnici su podjednako i doktori nauka, kao i radnici, umjetnici i oni koji sebe vole zvati vjernicima. Problem je u tome što ove nasilnike u odijelima i s džamijskim kapicama mnogo teže otkrijemo i teže povjerujemo da u njima čuči isti onaj slabić kojeg rado pripisujemo, recimo, alkoholičaru. Kad govorimo o porodičnom nasilju, onda govorimo o tzv. krugu nasilja koje ima svoj tok i ide od nasilja do pokajanja, pa opet u nasilje. Perfidnost nasilnika prepoznaje se u periodima kajanja, lažne želje da se popravi, opravdavanja da on nasilje čini iz ljubavi, iz afekta, ljubomore, da on sebi ne može pomoći i slično. Njihova perfidnost se ogleda i u činjenici da su prema vanjskom svijetu najčešće ljubazni, blagi i mili, tako da niko nikada ne bi mogao posumnjati da on, tako divan i krasan, zapravo kod kuće zlostavlja porodicu. Još jedna perfidna, i možda i najopasnija stvar, je manipulacija koja se ogleda u psihološkom nasilju, u psihičkom ubijanju žene kao procesa pripreme pred fizičko nasilje. On prvo ženu ubijedi da je 50

53 glupa, nesposobna, ružna, neuredna, dosadna, loša majka. Onda joj zatvori krug kretanja i komunikacije. Napravi je psihički i fizički ovisnom jedino o njemu. Žena gubi orijentire, samopouzdanje, samopoštovanje, a na kraju u potpunosti gubi dostojanstvo. U našoj sredini sramota je da žena kaže nekome da je žrtva nasilja. Nije ni čudo da je tako, jer će najčešće ona naići na osudu. Osuda žene koja trpi nasilje je i rečenica Kako to možeš dozvoliti!? Osuda je upravo zato što nasilje nije afekat, nego kompleksni psihološki problem koji leži u onome koji to nasilje vrši! Sigurna kuća Prije desetak godina sam radila reklamnu kampanju protiv nasilja nad ženama. Imala sam priliku posjetiti jednu sigurnu kuću u koju se smještaju žene koje smognu snage da izađu iz kruga nasilja. Zaprepastilo me je koliku sam imala predrasudu o ženama koje su žrtve nasilja. Mislila sam da su žrtve nasilja tihe, mirne, bespomoćne ženice. U sigurnoj kući sam srela jake, pametne, fantastične žene za koje nikada ne biste rekli da mogu biti žrtve. Ali, u tome i jeste problem. Svaka žena može biti žrtva nasilja! Poznajem neke žene žrtve nasilja i one najčešće opravdavaju nasilnika. Štaviše, lavovski ga brane od onih koji ga osuđuju. To je zato što su te žene odane i pokušavaju ispuniti očekivanja. Pokušavaju spasiti brak. Dakle, one imaju ljudskost koja nedostaje njihovim partnerima. Nasilnik, kako sama riječ kaže, na silu nešto sprovodi. On silom djeluje i silom rješava stvari koje nije u stanju riješiti intelektom, nježnošću, znanjem, strpljenjem, kompromisom ili razvodom. Očigledno da njemu alternativnih potencijala fali. Očigledno da on nema pameti, čim je zamjenjuje pesnicom. Nasilnik je majstor u traženju opravdanja za svoje postupke. Da bi opravdao svoju gadost, on poseže za bilo čim. Čak i za vjerskim propisima! Molim vas lijepo, on se usuđuje da tumači islam kao vjeru koja dozvoljava nasilje nad ženama! Da li ta kukavica uopće shvata šta time poručuje!? On hoće reći da je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., dozvolio zlostavljanje žena! On hoće reći da plemeniti Prvaci Sadati Kiram odobravaju psihičko maltretiranje, slomljene kosti, masnice, traume koje djeca svjedoci nasilja nose! Allah, dž.š., nas je počastio mogućnošću da vidimo, slijedimo i uopće da znamo za Poslanikovu porodicu. Život plemenitih Prvaka vjere, ta nedostižna ljepota, je uputa svima nama! Iz njihovog ponašanja, govora, oblačenja i svega što možemo vidjeti i osjetiti učimo o tome kakav vjernik treba biti. Ako vi možete zamisliti te bisere kao nasilnike prema bilo kome i bilo čemu, a kamoli prema nejači, onda se zapitajte kako da do sada vas nisu zbrisali s lica zemlje!? Ako imate problem s nasiljem, molim vas, potražite pomoć. Znajte da imate veliki problem koji mora da se liječi. Nemojte ni slučajno pomisliti, a kamoli izgovoriti, da je to što radite halal, jer time ne samo da štetite sebi i svojoj porodici, nego lažući na Gospodara, Poslanika, s.a.v.s., njegovu porodicu, ashabe, r.a., i šerijat štetite svim vjernicima. 51

54 ODABRANE ŽENE HANA Žena Imranova i hazreti Merjemina majka Imran kojeg spominje Kur an veličanstveni je bio potomak Davuda, a.s., i bio je poglavar sveštenstva Benu Israila nakon ponovne obnove i izgradnje Jerusalemskog hrama. Neki navode da je vremenska razlika među njima oko hiljadu godina. Uzvišeni Allah iznoseći istinu o ovome kaže: Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom sve porod jedan do drugoga a Allah sve čuje i zna. (Ali Imran, 33) Uzvišeni govori kako je odabrao i uzdigao potomke pejgambera koji su slijedili šerijat i pokoravali se propisima i naredbama Gospodara svoga. Među tim sretnima je i porodica Imranova. Koliko su se odlikovali pobožnošću i čestitosti svjedoči sura u Kur anu koja nosi ime po ovoj odabranoj porodici. Pejgamberi Zekerija, Jahja i Isa, alejhimu s-selam, potječu iz ove porodice. Časne njihove majke i supruge kao i hazreti Merjem su od ove časne loze. Hanina trudnoća Imran je predvodio narod Israila u namazu u obnovljenom Bejti l- Makdisu, u Jerusalemu. Njegova žena Hana dugo nije mogla zatrudniti, ali pobožna kakva je bila strpljivo je podnosila svoju odredbu. Navodi se da je jednog dana ugledala pticu kako hrani svoje mlade te silna čežnja ispuni njeno biće i poželje imati dijete. Brinuti o njemu i othraniti ga kao ova ptica što brine o svojim mladima. Obratila se Gospodaru s dovom. Zavjetovala se da će ga posvetiti službi u Hramu. To je bila velika čast i praksa tog vremena. Navodi se da je ubrzo nakon toga dobila ponovno svoj mjesečni cikls i, nakon što se okupala, legla je sa svojim mužem i zanijela. Kad je prepoznala prve znakove trudnoće, radosno je to saopćila svome mužu Imranu, a potom ispričala za svoj zavjet da dijete posveti službi u Hramu. Na to Imran zamišljeno reče: Kako znaš da ćeš roditi muško? Do tada su se samo muška djeca posvećivala služenju Hramu. Žena Imranova, pobožna i odlučna da ispuni svoj zavjet, a i nadahnuta od strane Uzvišenog, prouči dovu da porod svoj ostavlja u službi Gospodaru. Nije u dovi spomenula da li će to dijete biti muško ili žensko. Kada Imranova žena reče: Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, doista, sve čuješ i znaš. (Ali Imran, 35) Radosna vijest Imran preseli prije nego je dočekao da ugleda svoje potomstvo. Objavom mu bi prenesena radosna vijest o dolasku Mesije, onoga koji će izvesti narod Israila iz mraka i ropstva Rimskog carstva. On to saopći svojoj ženi Hani i uglednicima svoga naroda. Nakon njegove smrti i saznavši za Haninu trudnoću narod je potajno iščekivao da će iz njihove časne i čestite porodice doći taj Obećani. Mnogo su štovali Imrana i znali da je on ponajviše dostojan takve jedne časti. Iščekivali su rođenje djeteta, neki s radošću, neki sa zavišću. Čak su i rimski upravitelji saznali za nadu naroda Israila i potajno kovali planove da ubiju dijete čim se rodi. Mnoge uhode su budno pratile sve što se dešavalo, ali Allah je prekrio njihovim srcima pravo znanje, te ne mogoše shvatiti pravu mudrost Haninog djeteta. Rođenje Rodilo se žensko dijete, lijepa djevojčica kojoj majka dade ime Merjem. Olakšanje i radost obuzelo je neprijatelje, a ogromno razočarenje i bijes onih koji su iščekivali Mesiju, jer žensko dijete nije isto kao muško. Ko će sad povesti narod i ukloniti nasilje i zulum Rimljana. Sve su nade bile položene u rođenje tog Imranovog i Haninog djeteta. Poslije ona kad je rodila reče: Gospodaru moj, rodila sam žensko, a žensko nije kao muško. Nadjela sam joj ime Merjema, a 52

55 ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana. ( Ali Imran, 34 35) I Gospodar njezin primi lijepo porod njen i obasu je blagodatima. Više mufesira navodi da je Hana, kad je rodila Merjemu, umotala u pelene i odnijela je u Hram, gdje ju je predala vjernicima koji su tamo klanjali. Bila je čvrsta da ispuni svoj zavjet koji je obećala i čijim je bereketom sada na rukama držala svoje prekrasno dijete. Djevojčica je kod majke provela samo kratki period dojenja. Neki čak navode da je i to vrijeme boravila u Hramu, a da ju je Zekerija, a.s., donosio majci samo kada je trebala podojiti. Pošto je bila kćerka njihovog imama, utrkivali su se ko će o njoj voditi brigu. Zekerija, a.s., joj sagradi posebno mjesto u Hramu, gdje je kao djevojčica mogla boraviti i ibadet činiti. Veoma brzo primijećene su prve odlike ovog djeteta, što kod nekih izazva veliku odanost i pobožnost, a kod nekih zavist i neprijateljstvo. Smrt Rastavljenost od djeteta i stalna tuga nagrizali su Hanino zdravlje. Iako slaba, krišom je odlazila do Hrama i gledala Merjem dok obavlja svoje dnevne poslove. Allahovom voljom i određenjem ispustila je svoju dušu prije nego je Merjem izrasla u djevojku i prije nego se obistinilo rođenje Isaa, a.s., obećanog Mesije najavljenog preko Imrana narodu Israila. Neka je milostivi Allah zadovoljan ovom velikom ženom i majkom. 53

56 Ismail Nezirović NAUKA I TEHNIKA Pet nevjerovatnih činjenica o ljudskom tijelu 1. Probavne kiseline u stomaku su toliko jake da mogu rastvoriti cink. Srećom za sve nas, ćelije stomaka se tako brzo obnavljaju da digestivne kiseline nemaju vremena oštetiti stomačno tkivo. 4. Svake noći 2. Ljudska kost spavajući narastemo oko gravitacije dok stojimo ili je slična granitu po tome koliko težine može izdržati. Komadić kosti veličine šibice može nositi težinu od devet tona, što je četri puta više od izdržljivosti koju bi imao betonski objekt iste veličine. osam milimetara. Sljedeći dan se vraćamo u prethodnu visinu jer se pod utjecajem 5. Pluća sjedimo tkiva hrskavice u našem tijelu skupljaju poput spužve. 3. Najveći ljudski organ je koža i kod odraslog muškarca je u prosjeku veličine 1,9m2. Kako se koža konstantno obnavlja, sa svakog čovjeka tokom života odpadne oko osamnaest kilograma kože. imaju preko miliona najmanjih krvnih sudova kapilara. Kada bi se svi plućni kapilari položili pravolinijski dužina od prve do zadnje tačke bi iznosila nevjerovatnih kilometara. 54

57 Japan investira 21 milijardu dolara U razvoj solarne svemirske stanice koja može generisati struju za domaćinstava Međutim, postoji još nekoliko krupnih problema koji se moraju riješiti prije nego što ovaj napredni koncept postane realnost. Prevoz masivnih solarnih panela u svemir je još uvijek previše skup da bi se osmislila komercijalna opravdanost ovog projekta. Stoga Japan mora pronaći načine kako da smanji transportne troškove. Čak ako se ovaj problem i prevaziđe te pronađu jeftinije lansirne solucije od sadašnjih, razloga za zabrinutost investitorima ne manjka jer će masivna solarna stanica u svemiru biti izložena stalnom riziku od oštećenja uzrokovanih udarima orbitalnih tijela i mikrometeroida. Koncept svemirske stanice koja prikuplja solarnu energiju iz svemira datira još od godine, ali se svijet tek u posljednje vrijeme ozbiljnije zainteresirao za ovu ideju. Japan se definitivno čini odlučnim da napravi prvi solarni generator u orbiti Zemlje i njegovo posljednje svemirsko planiranje uključuje projekat vrijedan 21 milijardu dolara. Njime se iz kosmosa nastoji dobiti jedan gigawatt električne energije. Od japanskih industrijskih giganata Mitsubishi Electric Corp. i IHI Corp. se očekuje da u naredne četri godine razviju novu tehnologiju koja će putem usmjerenih energetskih snopova, bez upotrebe kablova, prenositi struju iz orbite Zemlje do stanica na površini planete. Mitsubishi Electric Corp. i IHI Corp. se pridružuju istraživačkoj grupi koja uključuje partnere iz još četrnaest zemalja čiji je ambiciozni cilj pokrenuti solarnu svemirsku stanicu površine četri kvadratna kilometra u naredne tri dekade. Japanska vlada se nada do godine lansirati manji satelit sa solarnim panelima koji će testirati bežičnu distribuciju struje putem energetskih snopova. Ako se uzme u obzir činjenica da će svemirska stanica generisati sunčevu energiju konstantno i, za razliku od površinskih solarnih kolektora, potpuno neovisno od oblačnih vremenskih prilika, i pored svih mogućih problema i troškova japanska vlada ostaje čvrsto privržena ovom futurističkom konceptu. 55

58 Edin Topčić PRIČA Zaljubljeni losos Dani su već odavno okraćali i snjegovi već padaju. Zimske noći bi nam vikendom donosile posebe rituale. Nakon što bismo klanjali jaciju, otišli bismo kod dede Ediba na čaj ili na kahvu. Naložili bismo vatru, posjedali u halku i obično čekali da Dedo započne neku od svojh priča. Često bi nam pričao o svome imenu. Edib je onaj koji je odgojen, uljudan, obrazovan, ali naglašavo bi da bi se njegovo ime moglo shvatiti i kao čovjeka koji priča priče, tj. Adabe, a adab je, Dedo kaže, poučna priča. On je bio zaista umješan u pričanju priča i zato smo ih voljeli slušati i zato su ove zimske noći imale posebnu draž. Dedo bi sjeo, nataknuo naočale na nos, pogledao nas, otvorio neku od svojih ispisanih teka i počeo: Eto, počet ćemo od ovog mjeseca jer se tema ove priče rodila baš u decembru. Evo šta nam ona priča: Rodio sam se gore visoko, odmah ispod izvora i odatle sam krenuo na svoj put. Istina, bilo nas je mnogo, ali svi smo hrabro krenuli plivati ovim vodama života. Bilo nas je mnogo i od samog trenutka kad smo se rodili putovanja mene i mojih saputnika, mojih drugova bila su izložena pogibelji. Napadali su nas sa svih strana i s lijeva i s desna, i ispred i iza, i gore i dolje. Za neke su to možda bile obične pojave, ali za nas su to bile nemani i strašne pogibelji. Mi, koji bismo se nekako sačuvali i provukli, nismo imali prilike da mnogo žalimo za našim drugovima koji se nisu provukli i koji nisu uspjeli otkriti razloge svoje čežnje onoga što nas je tako neodoljivo tjeralo da plivamo naprijed bez obzira na cijenu. I u mome srcu postojala je neka neodređena čežnja koja je, slutio sam, davala smisao ovome što radim. Znao sam da težim nečemu velikom i važnom, ali nisam tačno znao šta je to! I živio sam i rastao. Moji obzori i moje granice širili su se kao što se obale šire. Obale potoka uske su i pretijesne, tek pokoji rukavac daje malo veću širinu, zatim potok postane rijekom i one, primajući u sebe svoje pritoke, nasrastu do te mjere da ljudi u njima plove u ogromnim 56

59 brodovima i postanu tolike da su im potrebni ogromni mostovi kako bi spojili obale. A ovaj svijet je, reče dedo Edib, ipak kao most. Ma koliko obale bile udaljene, most je da se pređe i da se na njemu ne zadržava. Kako sam rastao i kako su se moji horizonti širili radio sam i na sebi ne bih li uobličio svoju čežnju koja me tako tjera naprijed da tražim po svijetu. I jedne noći na obali rijeke, blizu ušća, čuh nekog kako doziva: Onog časa kad nam oči ovaj svijet ugledaše zbog rastanka sa izvorom gorkom suzom proplakaše taj plač dječji što se čuje glas je naja što kazuje tužnu pjesmu svaki dan ej vatan... Iznenadih se kad čuh riječi ovog čovjeka i kad vidjeh da je njegova čežnja slična mojoj. Da li je ta čežanja ista, pomislih. Obale su se udaljile i postale daleke i nedokučive. Voda možda jeste slana, ali ona meni gorka bijaše. Ono što ljudi vide kao obične pojave iz bezdana ispod mene, nemani su imale samo orgomne čeljusti od koje su oni što su neoprezni i što lutaju ginuli, a odozgor su prijetile mreže koje te okuju kao najteži lanci i pečate sudbine. Shvatio sam da je srž moje čežnje zaljubljenost. Da sam zaljubljen u svoju dragu što je nikad ne vijdeh, ali što je davno još prije nego se rodih upoznah. Shvatih da je ovaj dunja preširok i da mi ova širina ne dozvoljava sagledati svijet, a kamoli sebe. Tako je lijepi moji, opet prekide svoje čitanje Dedo, kad se insanu dunja do te mjere proširi i uskovitla se oko njega kao kakav uragan, onda su i naše ruke i naša tijela nemoćna kako bi se spasila. I okrenuh se i zaplivah nazad. Sada sam znao da širina obzora i udaljenost obala ne znači ništa ako je moje oko slijepo i ako se srcem ne gleda. A ja sam gledao i vidio svoju dragu kako me istovremeno čeka i kako žuri da se sretne sa mnom. Sjećam se da sam žurno bježao s mjesta u kojem sam se rodio. Bježao sam, misleći da se moja draga sigurno nalazi u udaljenosti obala, a sada slutim da je ono što je vrijedno zapravo sakriveno iza bijesnih ralja čudoviša i môra i iza iskušenja. Pomislio sam: Oh, kako su sretni oni koji se sretnu s onom koju su voljeli svoj cijeli život, a koju dotad nisu nikad sreli. Pomislio sam kako je divno kad se ta ljubav usljed odvojenosti toliko promijeni pa postane suhom i čistom. I stremio sam dalje onom poznatom mjestu na kojem sam se rodio jer sam slutio da me tamo čeka moja draga i da, kao i ja, istovremeno žuri da se sretne sa mnom. I stremio sam i plivao uz struju, i preskakao vodopade, sretno izmičući raljama i zaljubljeno zaboravljajući na glad. I već pomalo iznuren i izubijan, gladan i gotovo izdale snage sretoh svoju dragu kojoj sam, sada znam, težio cijeli svoj život i koju sam volio cijeli svoj život. Volio sam onako kako samo stvorenje može voljeti drugo i tada u zagrljaju i prepleten kracima ljubavi spoznah da su onaj koji voli i ona koja se voli zapravo Jedno i da je ovo moje iznureno tijelo ljuštura, te se mora odbaciti, da se mora umrijeti kako bi se došlo do izvora, tako željenog cilja. Tijelo dovodi do Njega ali se u Njega ne ulazi s njim. Dedo zaklopi knjigu i skinu naočale sa svoga nosa. Eto, dragi moji ovo je bila priča o jednom zaljubljenom lososu. Ovu priču svako treba shvatiti prema svome stanju ili halu, rekli bi stari! Ali, zar rijeka nije metafora života a more ono čemu se lažno teži? U jednoj knjizi sam čitao davno da je neki čovjek ugledao vrt u kojem je bilo hiljadu ruža, a u svom vrtu, kojeg je napustio, sa svom pažnjom i ljubavlju uzgajao je samo jednu. Iako je imao samo jednu, on je u toj ruži prepoznao ono što traži, za razliku od onog čovjeka koji je imao vrt s hiljadu ruža. U toj knjizi je još pisalo da ljudi ono što traže mogu pronaći u samo jednom jedinom cvijetu ili malo vode iz izvora kojeg su probudili Još smo neko vrijeme sjedili i sijelili kod našega Dede. Pričali smo o ovome zaljubljenom lososu i vrtu punom ruža, ali u isto vrijeme i o praznom. Na kraju smo se svi, jedan po jedan, osipali i odlazili našim kućama. Decembar je i zima. Po usitnjenim pahuljama snijega vidim da je dobro hladno. Gledam pahulje što padaju po mojim ramenima i po mojim rukama. Tako gledam i jedan pravilni šestokraki kristal vode na mom dlanu i pomislih: I ovo je malo vode, a svako neka shvati prema svome stanju 57

60 Sevret Mehmedćehajić PORODIČNE PRIČE Mahaljani na svečanoj večeri se spremili?, bila je prva rečenica glave kuće, Jestel izgovorena netom nakon doslovnog ulijetanja u stan, upućena djeci i supruzi. Bila je to jedna od tipičnih situacija: nekuda je trebalo ići i svi su imali vremena za spremanje i dotjerivanje osim glave kuće. On je uvijek dolazio kasno s posla ili, češće, s neke od poslovnih kahvi iz čaršije u haman posljednji trenutak. Još vareći u nesređenim mislima hrpe gluposti kojima su bile izložene njegove uši, često je korio sam sebe što je, umjesto u dragocjene trenutke s porodicom ili u čitanju, vrijeme trošio u slušanju frustracija i imaginacija copy-paste-intelektualaca i propovjednika; pijačarskih gazda s markiranim cigaretama, mo(r)bitelima i birtijama; površnih i sebičnih političara; uvrijeđenih nevjesta od glavešina naroda; zagubljenih birokrata i sličnih kahvedžija koje je, opet, najčešće sam sazivao. Stoga se, u toj trci od spremanja, činilo zgodnim da neke kozmetičarske radnje odgodi, uprkos gromoglasnim protestima supruge. Malo dezodoransa (kojim bi razdragano zapuhnuo i sinčića), mokar češalj kroz kosu, sjaj preko cipela i moglo se ići. Što se njega tiče. No, brižnost supruge se odlučno suprotstavljala toj uprošćenoj rahat-opciji: mora se obući druga košulja, taze ispeglana, odijelo ili makar jedan njegov dio i slično. Borba za vrstu pantalona koje će obući uvijek je trajala sve do samog polaska. Večeras je, ipak, popustio i obukao je najsvečanije koje mu je ponudila: tá idu na svečanu večeru na kojoj će svi biti svečani, ama u svakom pogledu i smislu. Osim toga, uz supruginu večernju toaletu koju je, ašićare, nekada nabavila bez njegova znanja (i prisustva) ne ide njegov preferirajući ležerni stil. Više odgovara VW-dvadesetogišnjaku s TDI-motorom kojim se voza. No, tješio se nebrojeno puta. To su ionako vanjske i formalne nužde koje su dokoničari izmislili. Svečano obučeni i tako isto raspoloženi vozili su se prema uglednom restoranu. Istina, kćerkina stalna zapitkivanja o tome hoće li ta i ta njezina prijateljica biti tu, jesu li skoro stigli, hoće li biti sladoleda i tako dalje izazivala su đahkadne nervoze, ali one nisu bitnije smirivale treperavost trenutka i iščekivanja: vidjet će prijatelje, kolege, šefove; opustit će se; oraspoložiti, pa i, zašto ne, zabaviti se... Zrak u automobilu je bio ispunjen tim sladunjavim miruhom iščekivanja nečega elegantnog i modernog spram ubitačnog i uobičajenog, što se svakodnevno tvrdoglavo čuvalo. Već nemarni pogled prvoga konobara kojeg su sreli, strašno nezainteresiranog za bilo što a naročito za njihovo bučno upadanje u restoran, pomalo je smanjio količinu očekivanja. Kada se glava kuće bacio u potragu za praznom stolicom, a da bi uopće mogao sjesti, priličnijim mu se učinio njegov od supruginog izbora pantalona prije polaska: u onim ležernim čovjek može sebi tražiti sto- 58

61 licu u restoranu, dočim to ne može u svečanim u kojima, je li, isključivo njega služe. Vremena za pozdravljanje s drugima nije bilo, jer se, upravo s njegovim sjedanjem na osvojenu stolicu, na stolu pojavila poluhladna (polu)čorba begovskog imena. Srkali su je šutke svi gosti, a glava kuće je pokušavao da kašikom sustigne bobu bamije u zelenkastoj tečnosti u tanjiru. Zanemarujući tu begovštinu jela, ponosno je hranio sinčića. Bio je veseo. Smijao se, veselio i naglas izgovarao šale. Upućivao ih je i za susjedne stolove, za kojima su sjedili sve poznanici: bivši ili sadašnji prijatelji, kolege s posla, ozbiljni i dostojanstveni šefovi, školski i studentski jarani, džabni jarani i tako dalje. Bilo je tu i dojučerašnjih učenika, sada ambicioznih profesora, kabinetskih i protokolskih šefova, nekih službenika u nekim tamo državnim profitabilnim preduzećima, jedan samoproglašeni vizuelni umjetnik... Manje-više, sve poznati likovi i djela. Utom je prispjelo glavno jelo. Nasred prostranog tanjira žutio se komad pohovane piletine, oko kojeg su se, u nejednakim i zbrkanim skupovima, tiskali pomfrit i šampinjoni. Bila je to dobra kombinacija za one goste koji su se svojski trudili da viljušku drže u desnoj a nož u lijevoj ruci, kontra važećem bontonu (a i tumačenjima propovjednika koji su pravilo o isključivom jedenju desnom rukom banalizirali idejom o nedostatku sapuna u tim davnim arapskim vremenima) i htijući i na taj način pokazati svoju novoosvojenu religioznost. Pomfrit pomiješan s kečapom kćerka je odmah rezervisala za sebe, i to u ukupnoj količini, dok se mlađi sin zadovoljio istom kombinacijom. Jeli su šutke. Glava kuće također. Kada su hárni konobari donijeli i slatko (a radilo se o šećernoj domaćoj hurmašici s komadićem oraha u sredini), činilo se da su se ozbiljna lica učesnika te svečane večere polahko počela opuštati. To je podstaklo glavu kuće da svoje dobro raspoloženje obznani. Glasna priča i šale, prekinute piletinom, ponovo su se nastavile od njegova stola širiti prema ostalima. Ovaj put, nezauzet objedovanjem ili smirivanjem djece, tražio je njihove reakcije. Neke je bilo teško vidjeti kroz dim cigareta, ali ih kod većine nije ni bilo: kao da su se njegove riječi odbijale od ledene komade stijena i kamenja. Izgledalo je kao da ga ne čuju, zauzeti prevažnim razgovorima i šaputanjima. Imali su ozbiljne izraze lica, zamišljene poglede i naborana čela poduprta prstima jedne ruke. Goleme teme su očito bile posrijedi. Dvojica braće su sjedili jedan pored drugog i odudarali su od te slike, vjerovatno zaokupljeni nekim svojim porodičnim pričama. Glava kuće je ustao od svoga stola i otišao do drugog, za kojim su sjedili neki njegovi poznanici koje nije dugo vidio. Razgovarali su o mogućnostima formiranja jedne nevladine organizacije čiji bi oni bili čelnici, a pomoću koje bi mogli aplicirati za državne fondove i grantove za realizaciju projekata. Kasnije je za drugim stolom slušao o posrnućima naše nacionalne politike i greškama lidera, za trećim o nepotizmu jednoga šefa i slično. Supruga je razgovarala s komšinicom iz kvarta, pazeći na djecu i njihova kretanja. Neke stare poznanice su joj hladno pričale o svome velikom svijetu ženskih asocijacija, ženske kulture i publicistike, a o kojem je ona tek od njih čula. Ubrzo je opet sjedila za svojim stolom. Kako je njegov sto bio blizu restoranske naplatne kase, na kraju večere je posmatrao njezine organizatore koji su sravnjavali račun s konobarima. Izgledali su kao i njihovi gosti: ozbiljni, važni, zamišljeni, kao da obavljaju neki važan državni posao. Svečana odijela su se presijavala, a jaki mirisi parfema su se miješali s mirisom ćevapa. Kahvu je pio sa suprugom, dok su djeca trčkarala između stolova i stolica. Gledao je po muškarcima i ženama koje zna godinama. S nekima je bio prisan nekada, s drugima mu se činilo da je sada. Dok mu je u ušima odzvanjala izvanredna pjesma makedonskog sastava Leb i sol Kao kakao, polahko su se ocrtavale konture mahalskog mentaliteta kojemu je upravo svjedočio. Divili su se mahaljani jedni drugima i hvalisali i stvarne i slućene pojedinačne mogućnosti i uspjehe. Istovremeno, živjeli su u virtualnom svijetu kojim su upravljale dnevne novine što su ih čitali i redom praćene političke emisije na državnoj televiziji. Njihov sav intelektualni napor se svodio na parafraziranje uočenih izjava i događaja. Izvještačeni u svome ponašanju i ophođenju, prepuni fraza i zaklinjanja svetinjama, opraštali su se jedni od drugih. Pijući nezaslađeni espresso, učinilo mu se da se opraštaju i od njega i od jednoga haman iluzornoga svijeta realnih kriterija i veličina, za koji se on vrlo odlučno držao. 59

62 Dr. Merima Čamo GRADOVI ZVORNIK Zvornik je podignut na mjestu gdje planinski tok rijeke Drine prelazi u plodnu ravnicu. Upravo taj prirodni preplet visine i nizine omogućio je Zvorniku veoma povoljan geostrateški položaj kroz historiju. Zahvaljujući rudnom bogatstvu, naročito rudokopima na području Srebrenice i srednjeg Podrinja, njegovu urbanu egzistenciju uglavnom je odlikovala privredna komponenta. Pored toga, ovo podmajevičko naselje već dugo predstavlja svojevrsnu regionalnu raskrsnicu koja vodi ka Srbiji, Mađarskoj i Bosni, što je uz pomenute ekološke i privredne pogodnosti bila kvalitetna osnova za razvoj Zvornika u značajan bosanskohercegovački urbani centar. Grad se prvi put spominje 21. maja godine pod imenom Zvonik, dok se od godine, na osnovi ugovora o miru postignutog između Ugarske i Turske ovaj istočni dio Bosne nominira kao Zvornik. Pretpostavlja se da je zvornički stari grad (tvrđava) nastao prije zvaničnog pomena ovog srednjovjekovnog naselja u pisanim izvorima, za čiju se izgradnju vezuju konkretni interesi ondašnje srpske vlastele, odnosno vojni, politički, religijski i ekonomski ciljevi srpskog kralja Dragutina koji od do godine vlada ovim krajevima. Opet, jedna od legendi kazuje da Zvornik podiže princeza Jerina, poznata u narodu kao zulumćarka kamenoga srca ( prokleta Jerina ), koja veći dio svoga života provede skrivena i zaštićena visokim bedemima zvorničke tvrđave, smještene na prirodnom uzvišenju, sazdane od majdanskog kamena, provodeći vrijeme u prelijepim baščama, bosanskim Semiramidama, razasutim na okomitim stijenama ukraj Drine. Kadiluk Zvornik U srednjem vijeku Zvornik je često mijenjao gospodare (ugarskohrvatske, srpske, bosanske...) sve dok ga godine nisu zauzeli Osmanlije. Prilikom osvajanja grad je mnogo stradao, te su Osmanlije postojeće gradske zidine obnovili i dogradili a podgrađa proširili. Pojedini zapisi o Zvorniku iz tog perioda oslikavaju grad kao tri međusobno ovisne cjeline Gornji, Srednji i Donji grad (Lijeva i Desna varoš srednjovjekovna zvornička podgrađa; nefis identično s muslimanskim dijelom podgrađa). Kadiluk Zvornik koji se pored Srebrenice, Tuzle, Gračanice, Bijeljine, Šabca, Brvenika, Krupnja s Bokorinom i Jadra s Ptičarom polovinom XVII stoljeća nalazio u sastavu Zvorničkog sandžaka putopisci i historiografi slično opisuju, i to kao kameni grad opasan vrletnim provalijama i dolinama, čija je utvrda sagrađena na uzvisini što ima oblik zvona (Gornji grad) tako visokoj da ni najvještiji strijelci nisu mogli na njen vrh izbaciti strijelu. Naselje koje se razvilo u podnožju Velike kule, na obali blagodatne Drine (Donji grad), primilo je na svoja prsa stijene Gornjeg grada poput brižne majke koja čvrsto drži dijete u svom zagrljaju, dok se prostor za održavanje te veoma prikladne personifikacije odredio kao zona Srednjeg grada. U Donjem gradu su bile smještene stambene kuće, prizemne i na sprat, s avlijama i baščama. Na podzidanim obalama Drine bili su nanizani doksati kuća obojenih u bijelu boju koji su iz daljine ličili na velike cvjetove izrasle iz bistre rijeke. Kroz naselje je vodila duga cesta, od jedne gradske kapije do druge, poznate kao Careva kapija. Uz vanjsku stranu Careve kapije rasla je varoš (Lijeva varoš) s otprilike tri stotine šindrom pokrivenih i tvrdo zidanih kuća, jednim hanom, te pedeset dućana. Varoš Džebhana (Desna varoš), samo pet stotina koraka udaljena od Lijeve varoši, obuhvatala je oko četiri stotine kuća s vinogradima i baščama. U Džebhani je egzistiralo stotinu i pedeset dućana u kojima se većinom prodavala municija. Ovaj ravničarski dio Zvornika zaimao je poveći broj mahala (Zamlaz, Bair, Rijeka, Kanare, Taba- 60

63 ci, Beksuja, Namazđah...) iz kojih su se granali uski sokaci. Do kraja XVII stoljeća u Zvorniku su bile izgrađene Ebu l-feth Sultan Mehmed-hanova džamija, Sulejmanija džamija (koju je podigao Sulejman Veličanstveni na Fetiji), Hadžidurgutova džamija, Musala džamija i tako dalje (ukupno osamnaest džamija); zatim osam mesdžida; osam tekija; tri medrese; javno kupatilo (hamam); sedam osnovnih škola i tri svratišta (hana). Pred kraj Osmanke vladavine Zvornik je bio među deset najvećih gradova u Bosni i Hercegovini. Dolazak Austrougarske Krajem septembra godine osmansku vlast u Zvorniku zamijenila je austro-ugarska. U rasponu od četrdest godina, koliko je oficirski i činovnički kadar upravljao životom grada, desile su se evidentne promjene posebno u oblasti urbanizma, privrede, kulture i prosvjete. Grad je dobio savremeni vodovod, niz novih objekata od javnog značaja (državnu osnovnu školu, medresu, kiraethanu, vojnu bolnicu, žandarmerijsku stanicu, oficirski dom, poštu kao i telefonsku liniju Bijeljina Zvornik), a nova uprava se raspoloživom logistikom aktivirala i na modernizaciji postojećih kolskih puteva, pokrenutoj u svrhu iskorištavanja prirodnih bogatstava zvorničkog kraja. U Zvorniku se tokom austro-ugarskog mandata nalazio sreski ured, carinski ured i carinska finansijska straža. Po završetku Prvog svjetskog rata (1918) grad je pripojen jednom od šest bosanskohercegovačkih okruga Tuzlanskom okrugu, a deceniju kasnije Drinskoj banovini sa sjedištem u Sarajevu. Iako se urbana stvarnost tadašnjeg Zvornika mogla ocijeniti socijalno i ekonomski alarmantnom (posljedica izravnog utjecaja agrarne reforme, uvoza skupih prehrambenih artikala, nezaposlenosti i slično), što argumentira podatak da je u međuratnom periodu više od pedeset posto stanovništva živjelo na rubu egzistencije, ovo naselje se na regionalnom nivou i dalje tretiralo kao izuzetno produktivno zanatsko (sa 180 radnji i 336 zanatlija) i trgovačko središte. Lađama zvornikušama izvozila se niz Drinu drvena građa, koža, suhe šljive, jabuke, orasi, a poznatim samaricama (oblik karavanskog prometa bosanskim tovarnim konjima) obavljao se lokalni prenos svih vrsta tereta (drva, kukuruza, sijena i drugog), posebno u slabo prohodne brdske predjele. Pored toga, trgovačku dinamiku održavali su i poznati zvornički vašeri na kojima se nudila, razmjenjivala i prodavala raznovrsna roba, poljoprivredni i zanatski proizvodi. Inače, od javnih građevinskih objekata u periodu između dva svjetska rata u gradu su podignuti samo željezni most na Drini i bolnica na Fetiji. Tokom Drugog svjetskog rata Zvornik će za okupatorske vlasti biti važan vojni punkt, prvenstveno zbog njegovog geostrateškog položaja koji je obezbjeđivao neprekidan nadzor i kontrolu prelaza preko Drine. Shodno ovom militantnom pozicioniranju u gradu će više od tri ratne godine biti skoncentrisane jake neprijateljske snage. Nakon više pokušaja grad je konačno oslobođen krajem februara godine, nakon čega prvo otpočinje sanacija a potom i izgradnja Zvornika koja će trajati preko četiri decenije. U drugoj polovini XX stoljeća na području Zvornika pokrenut je određen broj privrednih jedinica. Kao najznačajniji privredni subjekti koji su višegodišnjim uspješnim poslovanjem izveli grad iz kruga poratno nerazvijenih općina u biltenima starijeg datuma navode se preduzeća za metalskomontažne, stolarske i instalaterske radove, za eksploataciju šuma, za proizvodnju građevinskog materijala, zatim fabrika mineralne vode i sokova, tvornica glinice i tako dalje. Značajni rezultati postignuti su i u oblasti stambene izgradnje, što potvrđuje preko osamnaest hiljada novih stanova, pretežno u privatnom vlasništvu. Relativno brz društvenoekonomski razvoj doprinio je da Zvornik tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća postane grad boljeg života, s visokim životnim standardom primijetnim u gotovo svim zvorničkim domaćinstvima. Ovaj urbani prosperitet naglo je prekinut u proljeće godine, kada Zvornik i njegovo najbrojnije stanovništvo Bošnjaci, zahvaćeni kandžama rata, proživljavaju najteže dane u svojoj dugogodišnjoj historiji. Odredbe Dejtonskog sporazuma (implementirane godine) na osnovi kojih je veći dio općine Zvornik ušao u sastav Republike Srpske samo su fizički odvojile prognane i raseljene Zvorničane od njihovog zavičaja, a srce, sjećanja i nada ne podliježu niti jednoj odredbi ili aneksu. Bilješke: Čelebi, Evlija, Putopis, Publishing, Sarajevo,1996. Handžić, Adem, Zvornik u XV i u XVI vijeku, GDI BiH (XVIII), Sarajevo, Hudović, Mehmed, Zvornik: Slike i bilješke iz prošlosti, Udruženje građana Opštine Zvornik, Sarajevo,

64 doc. RS homeopat i fitoterapeut Suad Šendelj ZDRAVLJE Nervoza Postojimo i živimo u karakterističnom periodu u kojem je sve, pa i ljudski život, podložno korjenitim promjenama koje se dešavaju velikom brzinom. Takav kovitlac ostavlja pečat nesigurnosti i zabrinutosti. Ljudsko biće je, ipak, krhko i takve neprilike ga lome, te najčešće strada njegov emocionalni dio. Nije viška napisati šta su to nervoza, nesanica, napadi panike ili depresija. Nervoza je poremećaj s psihološkim simptomima, ali se sastoji i od tjelesnih poremećaja (umor, bolovi). Suprotstavljena je psihozama, a plodno tlo nalazi kod osoba s neriješenim unutarnjim psihološkim konfliktima koji su, uglavnom, nesvjesni toga. Više je tipova nervoze, a neke od njih su: opsesivna nervoza, fobična nervoza, traumatska, histerična, a u njih se ubrajaju i psihoneuroze. Unutarnja ravnoteža kod nabrojanih stanja je nedovoljna, pa time i nervna otpornost. Teško se podnosi svaki neuspjeh, hiperemocije su prisutne, manjak samopouzdanja, pa čak i nepovjerenje prema samom sebi. Rijetko su svjesni straha od života i svoje nesigurnosti, pa se kriju iza fraza kao što su nemam volje, ne interesuje me, ne sviđa mi se. Jednu grupaciju karakterišu stidljivost i zatvorenost, dok drugu karakterišu naprasitost i grube osobine. Sve TINKTURA Možete spraviti tinkturu od po 15 grama: Matičnjaka Valerijane Kamilice Verem trave Uzimati tri puta na dan po dvadeset kapi s malo vode. je, u suštini, individualno. Liječenje je raznovrsno, a ljekarski nadzor obavezan. Liječenje prirodnim lijekovima je potrebno i veoma korisno ali nikada ne smije biti kao osnovna i jedina terapija. Postoji i izuzetak kada se radi o lakšim dešavanjima. Homeopatija je ovdje neprikosnovena metoda liječenja i daje izuzetno dobre rezultate, no o tome neki drugi put. Biljne mješavine ili mješavina tinktura je ono što je prihvatljivo i nije komplikovano za pripemu i upotrebu. Mješavina ljekovitog bilja koja je veoma korisna i efektna spravlja se od: NESANICA ČAJ Matičnjak (Melissa officinalis) list 20 grama Verem trava (Calamintha officinalis) herba 15 grama Kamilica (Chamomilla matricaria) cvijet 15 grama Kantarion (Hypericum perforatum) herba 15 grama Lavanda (Lavandula vera) 10 grama Kunica (Achillea millefolium) herba 15 grama Supenu kašiku mješavine preliti s 3 dcl provrele vode. Ohladiti, procjediti. Piti tri puta na dan po 3 dcl čaja. Stanje kada je spavanje skraćeno ili isključeno a san, koji je kratak, nemiran je i površan. Postoje i oni slučajevi gdje sna uopće i nema. Takva stanja ostavljaju dubok trag na organizam. Nesanica uzrokovana bolešću je djelimična i može trajati mjesecima. Krivci su blaži živčani poremećaji (nervoza) i razna osjećajna stanja (radost, 62

65 tuga, strah). Liječenje zavisi o uzrocima, a sredstva za spavanje ne treba uzimati proizvoljno. Prirodna sredstva, za razliku od vještačkih, ne štete organizmu i ne izazivaju san nakon kojeg se osjeća umor i lagahna bol u mišićima. San izazvan prirodnim sredstvima je relaksirajući i sliči pravom snu u kojem se organizam odmara i akumulira novom energijom. Izuzetnog je dejstva i zbog toga je poznata širom svijeta biljna mješavina načinjena od: ČAJ Pasiflora incarnata 20 grama Hmelj (Humulus lupulus) 20 grama Matičnjak (Melissa officinalis) 20 grama Kamilica (Chamomilla matricaria) 20 grama Kantarion (Hypericum perforatum) 20 grama Pije se na pola sata pred odlazak na spavanje. Rijetko koja nesanica uspijeva odoliti ovoj mješavini. Veliki broj farmaceutskih, evropskih kuća spravlja ovu mješavinu i prodaje, istina pod raznim nazivima. Ako vas muči nesanica, bilje vam je na dohvat ruke, pomozite sami sebi. Stalna izloženost stresu i stresnim situacijama, neadekvatna reakcija na okolinu, osjećaj ugroženosti i odbačenosti, poslovni i finansijski neuspjeh uzroci su tako čestog ali i tako dobro skrivanog stanja koje nazivamo napadi panike. Oni nisu posljedica nekih fizioloških dešavanja ili općeg zdravstvenog stanja. Kod nekih osoba napadi panike pojave se dva ili tri puta u životu a kod nekih su ponavljajući i to nazivamo panični poremećaj. Kako sve to izgleda i šta se dešava? Lupanje srca, teško disanje i gubitak daha, bol ili nelagoda u prsima, mučnina, vrtoglavica, strah od srčanog udara, navala krvi i topline u glavu. Sve navedeno se stišava za dvadesetak minuta. Vremenom mogu da se jave i strah od visine, zatvorenog malog prostora, prelaska mosta, polagano povlačenje u sebe i izbjegavanje mnogih aktivnosti. Šta uraditi? Postoje potpuno prirodni lijekovi koji prave dramatična poboljšanja. Čine tako potrebne korekcije u reakciji osobe na stres i utjecaj okolnih dešavanja. Lijek koji se spravlja od srebro-nitrata je veliki i poznati lijek i daje se ekstrovertnim (otvorenim) ljudima koje karakterišu optimizam, impulsivnost, visoka emotivnost i jednostavnost. Teško kriju osjećanja. Lahko zaplaču kako zbog sebe tako i zbog drugih. Istina je da ne mogu kontrolisati ni zlovolju, ispolje je ali ih brzo prolazi. Bolje se osjećaju u društvu ili u prisustvu nekoga. Imaju strah od visine, mostova, leta avionom, lifta, često nemaju hrabrosti biti sami. Teško hodaju zatvorenih očiju. Argntum nitricum je poznat kao ekstremno dobar lijek protiv treme pred polaganje ispita ili pred neki javni nastup. Trema može praviti mučninu, podrhtavanje glasa ili ruku, mucanje, totalnu nesabranost pa i često trčanje u wc. Veliki problem za ove ljude predstavlja problem iščekivanja bilo čega. Generalno im je gore od toplote. Lijek koji se spravlja od biljke Inatia amara daje se osjetljivim, idealistički nastrojenim ljudima koji teško pokazuju svoja osjećanja. Postaju anksiozni zbog neiskazane ljutnje, ljubavnog razočarenja, razvoda braka, smrti bliske osobe ili negativne kritike. To su tužne osobe koje izbjegavaju društvo. Često uzdišu i imaju osjećaj kugle u grlu. Mogu patiti od suhog nadražujućeg kašlja ili nakašljavanja. Njihove napade panike pored svih naprijed opisanih simptoma može pratiti i povraćanje. Inače je Ignatia poznata kao lijek koji uveliko olakšava šok i tugu. DEPRESIJA Depresiju, možemo, a da nas ne osude, nazvati bolešću osjećaja. Potištenost, intenzivna tuga, samosažaljenje, samooptuživanje, tjeskoba, beznađe, osjećaj bezvrijednosti i iscrpljenost su neke od karakteristika ovog poremećaja. Jasno je da ovakvo šta uveliko narušava i ograničava svakodnevni život. Radi se o pravoj bolesti koja se mora liječiti i gdje ne vrijede riječi daj prevaziđi to, daj misli pozitivno ili strpi se, bit će bolje. Svi navedeni osjećaji mogu biti intenzivni i trajati duži vremenski period. Ne liječi li se, depresija ostavlja duboke tragove. Još neki od njenih znakova 63

66 su: nesanica, gubitak apetita, slaba koncentracija, nezainteresovanost za bilo šta. Depresija je postojala u svim vremenima i kulturama ali u naše vrijeme posebno je prisutna jer privatni život postaje ogoljen a udar na emocije neizdržljiv. Materijalizam i egoizam su postali obrazac života. Depresivne epizode mogu biti blage, umjerene ili teške. Uzroka za nastanak nebrojeno. Najbolja prevencija je spremnost da se prihvate teškoće koje donosi život, prihvatanje realnosti i smanjenje materijalnog u korist duhovnog. Potrebno je integralno liječenje, tačnije liječenje i duha i tijela istovremeno. Osnova medicinskog tretmana su antidepresivi. Homeopatski tretman je nezaobilazan a ljekovito bilje i fizička aktivnost su preporučljivi. Primjer najčešće propisivanog homeopatskog lijeka je Natrium muriaticum, kojeg homeopati spravljaju, vjerovali ili ne, od kuhinjske soli. Evo kome daju taj lijek: Emotivno lako ranjivi i osjetljivi ljudi. Osjećaju da bi im bilo koji oblik podsmijeha, odbijanja ili sažaljenja bio nepodnošljiv. Zato grade zid oko sebe, zatvaraju se u svoj svijet. Imaju jak osjećaj odgovornosti i objektivni su. Oni su drugima rame za plakanje ali o sebi tvrdoglavo ćute. Svaki pokušaj rješenja ili razgovora o njima kod njih stvara ljutnju i pogoršanje. Tješenje jednostavno ne podnose. Ne pokazuju emocije i doslovno ne mogu plakati. Vremenom postaju istinski antisocijalni. Razvijaju totalnu mentalnu krutost. To je ukratko stav homeopatije za blaži oblik depresije kod nekih ljudi. Za isti takav oblik može pomoći i uzimanje slijedeće mješavine ljekovitog bilja: ČAJ Kantarion (Hypericum perforatum) 25 grama Bosiljak (Basilicum ocimum) 20 grama Matičnjak (Melissa officinalis) 25 grama Verbena (Verbena officinalis) 20 grama Piti dva-tri puta na dan po 3 dcl čaja. Biti fizički aktivan i pod kontrolom ljekara. Nazire se završetak izgradnje džamije Esme Sultanije Džamija Esme Sultanija sagrađena je između I godine. U toku agresije, godine srušena je do temelja. Obnova je počela godine i do sada su završeni spoljašnji radovi. Projektom predviđeno njeno svečano otvorenje u augustu godine Pored toga što predstavlja simbol Jajca, džamija Esma Sultanija prepoznata je i od federalnog Zavoda za zaštitu kulturno-historijskih spomenika, te je proglašena spomenikom nacionalne vrijednosti. Samim tim Vlada FBiH se obavezala da će finansirati i nadzirati njenu obnovu. Ipak, niti preko 800 hiljada KM, koliko je do sada utrošeno nije dovoljno da džamija bude u funkciji. Ta sredstva su bila dovoljna da joj se vrati njen spoljašnji izgled. Dakle, predstoji unutrašnje uređenje džamije, izgradnja šadrvana, imamske kuće, bosanske kuće, te uređenje mezaristana. Sve ovo je bilo u haremu džamije i ponovo će akobogda popuniti isti. IO Medžlisa IZ-e Jajce ovih dana pripremio je i prezentirao Projekat završetka izgradnje džamije Esme Sultanije i njenih pratećih objekata. Projekat koji sadrži više faza, trebao bi biti okončan svečanim otvorenjem džamije u augustu godine. Vrijednost Projekta iznosi ,00 KM i sigurno da će sakupljanje sredstava biti i najveći zadatak. Nadamo se da će kako Islamska zajednica u BiH, tako i nadležne federalne, kantonalne i općinske institucije i službe imati sluha za ovaj Projekat i maksimalno ga podržati, kako bi jajačka ljepotica ponovo sijala punim sjajem. Naravno očekujemo I pomoć svih Jajčana širom svijeta, ali i svih dobrih ljudi ma gdje i ma ko da su. Akcija I ja želim biti vakif-dobročinitelj U sklopu projekta provodi se akcija I ja želim biti vakif-dobročinitelj, koja omogućava svim dobrim ljudima da daju svoj doprinos u ovom hairli projektu. Donatorima će biti uručene zahvalnice i vakufname u zavisnosti od njihovog priloga: 500 VAKIFA po 100 KM 200 VAKIFA po 300 KM 100 VAKIFA po 500 KM i 50 VAKIFA po KM Uključite se u jednu od navedenih kategorija, a mi molimo Allaha da Vam primi sva vaša dobra djela i podari Vam zdravlje, sreću i uspjeh. Sredstva možete uplatiti na blagajni Medžlisa IZ-e Jajce, Sadije Softića 7., Jajce ili na broj žiro računa: Privredna banka Sarajevo, filijala Jajce 64

67

68 00